Ova fascinantna ljubičasta ljepotica, poznata i kao ljubičasta, ukrasna ili lažna djetelina, otvara i sklapa svoje listove poput leptirovih krila, prateći ritam svjetlosti. Osim što je izuzetno dekorativna, nije naročito zahtjevna za uzgoj, ali postoji jedna greška koju teško oprašta.

Trouglasti, ljubičasti listovi liče na leptire. Tokom dana šire se prema svjetlu, dok se uveče polako spuštaju i sklapaju. Upravo zbog tog neobičnog ritma biljka ostavlja utisak kao da se neprestano mijenja.

Iako je poznata pod nazivima ljubičasta djetelina, ukrasna djetelina i lažna djetelina, botanički zapravo nije prava djetelina. Pripada porodici kiseljaka, a sličnost s djetelinom duguje listovima sastavljenim od tri listića.

Najprepoznatljiviji dio ljubičaste djeteline upravo su njeni listovi, sastavljeni od tri izraženo trouglasta listića. Njihova boja može varirati od tamnocrvene do vrlo tamne ljubičaste, dok pojedini primjerci imaju svjetlije uzorke duž sredine lista. Centralni pregib svakog listića dodatno naglašava karakterističan oblik leptirovih krila.

Listovi se otvaraju prema dnevnoj svjetlosti, dok se tokom noći, za oblačnih dana ili nakon dodira mogu spustiti i sklopiti. Takvo kretanje potpuno je prirodna reakcija biljke na promjene svjetlosti i uslove u okolini. Sličan ritam slijede i cvjetovi, koji se zatvaraju kada prostor postane taman.

Iz zadebljanih podzemnih dijelova razvijaju se brojne duge stabljike, pa biljka s vremenom poprima gust, raskošan i zaobljen oblik. U povoljnim uslovima dostiže visinu od približno 15 do 30 centimetara.

Za bujan rast ljubičastoj djetelini potrebno je obezbijediti mnogo indirektne svjetlosti. Najviše joj odgovara mjesto uz istočni ili zapadni prozor, gdje će dobijati blaže jutarnje ili kasnopopodnevno sunce.

Ako se nalazi uz prozor okrenut prema jugu, tokom ljeta dobro ju je pomjeriti od stakla ili zaštititi laganom, svjetlosnom zavjesom, jer jako podnevno sunce može prouzrokovati blijede fleke i isušivanje ivica listova.

Zalivanje je najvažnije

Ljubičastoj djetelini tokom perioda aktivnog razvoja listova i cvjetova odgovara blago vlažan supstrat, ali dugotrajno zadržavanje vode ne podnosi.

Zalivati je treba kada se površinski sloj zemlje osuši, a višak vode iz posude obavezno je potrebno ukloniti kako podzemni dijelovi ne bi počeli da trule.

Upravo je stalno vlažan supstrat najčešći uzrok propadanja ove biljke. Mladice tada mogu da omekšaju, dok listovi počinju da žute i gube čvrstoću. Presuva zemlja, s druge strane, uzrokuje venuće lišća i sušenje stabljika, ali biljka se nakon umjerenog zalivanja najčešće brzo oporavlja.

Najbolji izbor je propusna mješavina zemlje namijenjena sobnim biljkama, kojoj se može dodati perlit ili krupni pijesak kako bi se poboljšala drenaža. Posuda svakako mora imati drenažne rupe.

Tokom aktivnog rasta biljku je moguće prihranjivati blagim tečnim đubrivom svakih nekoliko sedmica, dok se tokom perioda mirovanja prihranjivanje potpuno prekida.

Period mirovanja

Jedna od najzanimljivijih karakteristika ljubičaste djeteline upravo je period mirovanja, tokom kojeg njen nadzemni dio može djelimično ili čak potpuno da se osuši.

Listovi tada gube svježinu, počinju da žute i postepeno nestaju. Iako na prvi pogled može izgledati kao da biljka propada, energija ostaje sačuvana u podzemnim dijelovima, iz kojih će se nakon perioda mirovanja ponovo razviti novi listovi.

Kada biljka počne da ulazi u fazu mirovanja, zalivanje treba postepeno smanjivati. Osušeni listovi i stabljike mogu da se uklone, a posuda premjesti na svježije mjesto.

Zemlja bi tokom tog perioda trebalo da ostane gotovo suva kako podzemni dijelovi ne bi istrulili.

Nakon nekoliko sedmica ili mjeseci mogu da se pojave prve nove mladice. Tada posudu treba ponovo premjestiti na svijetlo mjesto i postepeno nastaviti sa zalivanjem.

Period mirovanja ne mora se pojaviti uvijek u isto doba godine. Na njegov početak mogu uticati temperatura, količina svjetlosti, starost biljke i uslovi u prostoriji.

Najvažnije je u tom trenutku ne nastaviti s obilnim zalivanjem, jer upravo višak vode tokom mirovanja može dovesti do truljenja podzemnih dijelova i na kraju uništiti biljku, piše Superzena.