Postoje fudbaleri čije karijere pamtimo po golovima, trofejima i rekordima. A postoje i oni koji vremenom postanu mnogo više od toga – simbol čitave generacije, lice jedne reprezentacije i dio sportske istorije koji se ne može svesti na brojeve. Kristijano Ronaldo pripada ovoj drugoj grupi.

Večeras će u Bragi, na stadionu koji će biti u znaku jednog imena, biti ispisano posljednje poglavlje njegove reprezentativne priče.

U duelu Portugalije i Danske rezultat će, barem za jedan dio publike, biti u drugom planu. Pažnja će biti usmjerena ka čovjeku koji je decenijama nosio dres sa brojem sedam i koji je od tog broja napravio jedan od najprepoznatljivijih simbola svjetskog sporta.

Sve je počelo mnogo prije nego što je postao globalna zvijezda. Dječak sa Madeire napustio je porodični dom i sanjao o velikoj fudbalskoj karijeri. U Sportingu je pokazao talenat koji nije mogao da ostane neprimijećen, a onda je uslijedio Mančester junajted, prvi veliki korak ka svjetskom vrhu.

Real Madrid, Juventus i povratak na „Old Traford“ bili su stanice na putu koji je obilježio modernu istoriju fudbala.

Ipak, klupski trofeji nikada nisu bili jedino mjerilo njegovog nasljeđa. Sa Portugalijom je prošao put od bolnog poraza u finalu Evropskog prvenstva 2004. godine, kada je kao mladić plakao pred domaćom publikom, do istorijskog trijumfa 2016. godine.

U Francuskoj je, uprkos povredi zbog koje je ranije morao da napusti finale protiv domaćina, sa klupe bodrio saigrače do najvećeg uspjeha u istoriji portugalskog fudbala.

Ta slika možda najbolje opisuje njegov odnos prema reprezentaciji.

Ronaldo nije bio samo strijelac i kapiten. Bio je čovjek oko kojeg se godinama gradila igra Portugalije, ali i simbol generacije koja je vjerovala da može da osvoji ono što joj je decenijama izmicalo.

Naravno, njegova karijera nije bila bez kontroverzi, kritika i promašaja. Bilo je poraza, neostvarenih očekivanja i trenutaka u kojima je pritisak javnosti bio gotovo jednako veliki kao i njegova popularnost.

Ali upravo je sposobnost da se poslije svakog pada vrati na teren i ponovo traži pobjedu postala jedna od njegovih najprepoznatljivijih osobina.

Ronaldo je promijenio način na koji se posmatra profesionalizam u fudbalu. Radna etika, fizička priprema, briga o detaljima i gotovo opsesivna želja za napredovanjem postali su dio njegovog identiteta.

Za jedne je bio oličenje savršenog sportiste, za druge igrač čiji su ego i ambicija ponekad bili veći od igre. Ali malo ko može da ospori razmjere onoga što je postigao.

I zato večerašnji susret u Bragi ima značaj koji prevazilazi jednu fudbalsku utakmicu. Portugalci se ne opraštaju samo od kapitena, već i od čovjeka koji je obilježio jednu fudbalsku epohu i promijenio istoriju nacionalne selekcije.

„Kristijano, hvala ti“

Fudbal će nastaviti da se igra, Portugalija će dobiti nove idole, a Ronaldove rekorde će jednog dana možda neko i nadmašiti.

Ali ostaće nešto što statistika ne može da izmjeri – generacije navijača koje su uz njega odrastale, trenuci koji su se pamtili i osjećaj da se na terenu nalazi čovjek koji nikada nije pristajao na prosječnost.

Kada se večeras završi utakmica u Bragi, neće biti važno samo ko je pobijedio. Biće to prilika da se kaže hvala čovjeku koji je Portugaliju učinio šampionom Evrope i koji je, tokom više od dvije decenije, pomjerao granice mogućeg.

Biće suza, emocija i nevjerice u očima portugalskih navijača, jer više neće imati priliku da gledaju Ronalda kako istrčava na teren sa sedmicom na leđima i kapitenskom trakom.

Međutim, njegovo najveće nasljeđe možda neće biti ni golovi ni trofeji, već milioni dječaka širom svijeta koji su zbog njega prvi put obuli kopačke, izašli na teren i počeli da sanjaju da jednog dana postanu novi Kristijano Ronaldo.

(RTS)