Danas je porodica sa mnogo djece prije izuzetak nego pravilo, dok je u selima u Jugoslaviji većina porodica imala mnogo djece. Naše bake i prabake odgajale su, u pravilu, najmanje troje, a često i petoro djece. Ipak, ne bi sva djeca dočekala odraslo doba.

Ekonomski razlozi za velike porodice


Povratak oca iz vojske.

Klimatski uslovi imali su veliki uticaj na blagostanje seljačkih porodica. Bilo je izuzetno teško izdržavati stare roditelje, jer je, prema dostupnim podacima, prosječna porodica sa malim komadom zemlje jedva preživljavala. Roditelji su mogli biti sigurni da će imati hljeb u starosti samo ako su odgajali nekoliko djece – budućih hranitelja porodice.

„Bog daje djecu – daće i za djecu“


Veliki broj djece nije bio karakterističan samo za seljačke porodice.

U to vrijeme, prosečan životni vijek bio je kratak, pa su djevojke mogle da se udaju već sa 13 godina, dok su mladići imali pravo da stupe u brak sa 15. Takva pravila postojala su od davnina i bila su dio tradicije.

Ne treba preuveličavati religiozne razloge za rađanje djece, ali se tada smatralo da je „grešno odlučivati umesto Boga ko će se roditi“. Upravo tim načelom rukovodile su se porodice u selima prije modernizacije društva.

Sinovi i kćeri


Tri kćerke… Još samo da dođe sin!

Ako je prvo dijete bila djevojčica, otac bi prema njoj bio ravnodušan, a u kući bi to primali sa žaljenjem.
Baka bi rekla: „Nema veze, biće dobra dadilja“. Mladog oca, kojem se rodila ćerka kao prvo dijete, seljani su imali pravo da izgrde, pa čak i da ga istuku – „zašto si napravio djevojčicu“. Dešavalo se da bi ga ozbiljno pretukli, a on bi ćutao i trpio, jer je „tako oduvijek bilo“.

Majka – stub porodice


Tri kćerke, kao u bajci…

Zanimljivo je čitati stare zapise iz seoskih krajeva, u kojima se opisuje uloga majke u porodici. Prema tim svjedočenjima, upravo je majka bila ta koja je rješavala sve svakodnevne probleme djece, uključujući nabavku hrane i pravljenje odjeće. U porodicama na selu majka je imala autoritet jednak ocu.

„Šestoro na klupama“


„Bilo je dirljivo gledati kako se djeca skupljaju oko iscrpljene majke“, pisala je u svojim memoarima jedna doktorka iz tog doba.

„I ona nije zaboravljala nijedno dijete – svakog bi pomazila po glavi, čak i najstarijeg sina, skoro odraslog mladića, koji bi sjedio malo dalje od gomile djevojčica i dječaka. Što je dijete bilo mlađe, to je bilo bliže majci. I to pravilo niko nije dovodio u pitanje.“

Stoka se gledala bolje nego djeca


Četiri generacije u jednoj kući.

Ne treba zaboraviti da su roditelji u seljačkim porodicama gotovo uvijek radili. Čak i trudna žena obavljala je sve kućne poslove – vršila je žito, plijevila, sadila i kopala krompir, i to sve do porođaja.

„Neke žene rađaju na njivi, druge u drndavim kolima dok pokušavaju da stignu kući. Neke, kada osjete porođajne bolove, trče kući, ‘kao ovčica’“, bilježili su etnografi tog doba.

"Stoka se gledala bolje nego djeca, jer ako se desi da crkne krava svi ostaju gladni, a ako umre dijete, majka je govorila - sudbina takva, rodiću drugo"


Istoričari bilježe da se u selima često moglo vidjeti kako dijete bosonogo šeta ulicom u kratkoj košuljici, držeći koricu hljeba u ruci. Majka bi sjedila ispred kuće i radila nešto, povremeno bacajući pogled na dijete.

Djeca – sreća u domu


Zbog toga su veliku ulogu u vaspitanju djece imali bake i deke. Oni nisu samo pazili na unuke, već su im prenosili korisna znanja. To se često radilo kroz bajke, u kojima su se pominjale opasnosti koje vrebaju u šumama i rijekama. Strah od vodenjaka, sivog vuka ili drugih „zlih junaka“ služio je kao neka vrsta psihološke kočnice za radoznalog seoskog dječaka, koji je često bio prepušten sam sebi. Ipak, već sa 10 godina mogao se vidjeti kako sam ide u šumu, na njivu, u susjedno selo, a vraćao bi se kasno noću, bez ikakvog straha.

BONUS VIDEO:

;pp=0gcJCU8JAYcqIYzv