Božo Vrećo, bosanskohercegovački pjevač, svojim moćnim vokalom i ekstravagantnim izgledom privlači pažnju javnosti, a osim toga, poznat je i po širenju ljubavi. Njegova ljubav ne poznaje granice, a posebno vjerske.

Ovog mladog umjetnika prati tužna priča. Kada je imao pet godina, otac mu je preminuo. Odrastao je sa majkom i dve starije sestre. Majka je slikarka, a oduvijek je davala podršku Boži da krene umjetničkim putem. Božo je slikao i prodavao svoja djela, a ima i gotovu izložbu koju još ne želi da predstavi javnosti.

Kada je riječ o muzici, nije se školovao niti je svirao instrumente. Samouk je i glas vježba tako što prati instrukcije na internetu. Sa 27 godina se odlučio za sevdalinke jer se na taj način poistovećuje sa njenim junacima koji bi zbog ljubavi pretrpjeli sva stradanja.

"Postoji uvriježeno pravilo da samo muslimani mogu pjevati sevdalinku! Za ljude koji me mrze imam najjaču molitvu: 'Dragi Bože, izvedi ih na pravi put, na put svjetlosti!' Ljudi me nikad nisu mogli slomiti i neće! Pamtim majčine reči: 'Vjeruj ti u sebe, onda i Bog vjeruje u tebe!' Volim Sarajevo, zato živim tu! Vraćam se svojoj Bosni, kao svojoj majci!", rekao je Božo za Face tv i dodao:

"Fanatike vjernike ja iritiram! Živim ovdje zato što volim. Cijeli svijet je moj. Sve dok je moja majka živa, ja sam tu sa obe noge. Majka je zapravo BiH. Vraćam se zapravo ovoj zemlji kao svojoj majci."

Iz tog vremena, Božo Vrećo nosi brojne duševne rane, no paradoksalno, možda mu je upravo to pomoglo da njegova umjetnost procvjeta u autentičnu ljepotu.

"Odrastao sam stvarajući svoj svijet, imaginarni mikrokosmos koji danas hrabro živim kao makrokosmos. Uticao je na sve oko mene, čak i na one koji to nikada neće priznati - ali to od njih ni ne zahtijevam. Dovoljna je samo moja dobra namjera koja sija jače od svih zala na svijetu. Ona me čini imunim na strah od ljudi, i u meni preovladava božansko, hrabro srce koje može sve dati i sve oprostiti", izjavio je Vrećo za portal Lupiga.

Sjećanja na djetinjstvo prožeta su strahotama rata i oskudicom, čineći Božina sećanja manje prijatnima. Ipak, svojim jedinstvenim životnim pristupom, uspio je da se uzdigne iznad tih teškoća.

"Preživjeli smo teške godine gladi, opasnosti od snajpera, hordi vojske koja dolazi i ubija na kućnom pragu. Moja Elma, o kojoj pjevam, tako je izgubila svoj nedužni život. Preživjeli smo pustoš, gledajući leševe, skrivajući se i pronalazeći smiraj u molitvi koja nas je održala da ne izgubimo razum gledajući i proživljavajući pakao oko nas", kaže Vrećo.

"Sjećam se trenutka kada smo, skriveni u kući zakovanih prozora - bez svjetlosti i života za sve koji gledaju izvan - moje sestre, majka i ja čitali tiho pjesme i pevali sebi u njedra, uz svijeću, i zamišljali drugačiji svijet, i bivali daleko od svega što se zbiva oko nas. Otuda su i moj stan i moj život i danas nezamislivi bez knjiga. Knjige su postale moj oslonac i štit satkan od riječi koje znaju šta žele i hoće glasno da poruče - a to je veliki podvig, ne moj kao moj, već podvig čovjeka koji zna svoju vrijednost, i istrajno ispunjava svoju misiju i cilj. To sam i postao - misionar duša", navodi Božo za spomenuti portal.

Kao i svaki umetnik, Božo je inspiraciju pronalazio čak i u najtužnijim trenucima, te je tako nastala i njegova pesma "Elma".

"Devojčica Elma je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči na kućnom pragu. Posle puno godina sam je usnio i ona meni kaže: ‘Božo, ja te i dalje vidim i čujem kako mi pjevaš!’ Ja sam zapisao taj tekst! To jutro sam imao takvu inspiraciju i Božiji priziv! Jako me bolelo to i boli me i dan-danas!", objasnio je za Face Tv.

BONUS VIDEO: