O Zoranovom privatnom životu nije se znalo mnogo.
Ostvario je veliku popularnost, a preminuo je u staračkom domu u Beogradu nakon duge i teške bolesti.
Životnu bitku izgubio je u 84. godini, 9. decembra 2019.
Svoje poslednje dane proveo je u samoći, te se posvetio svojoj velikoj ljubavi - pisanju, a od pozorišta se oprostio na nesvakidašnji način.
- U vrijeme njegove smrti velika većina njegovih najbližih prijatelja, Toma, Deba, Poček, već su otišli. Zoran Rankić je pisao knjige ("Neobjavljeno vrijeme" 1 i 2) i završio ih, u odličnoj mentalnoj kondiciji samo mjesec-dva prije smrti, kad je doživio moždani udar. Poslije kraćeg boravka u bolnici "Sveti Sava", a tada već nije mogao ni da hoda, shvatio je da ne može da živi sam u kući. Sestra, koja je imala neku autoimunu bolest, dugo je bila dobrog zdravlja i fino su se slagali i pazili, ali joj se stanje iznenada pogoršalo i otišla je u dom nekoliko mjeseci prije njega, a umrla je mjesec dana poslije njega. Divna, brižna Mirjana. Zoran Rankić nije bio ni sam, još manje zaboravljen. Imao je nas, svoje prijatelje, koji smo ga obilazili svaki dan i voljeli. Što se mene tiče, mi se nikad ni nećemo rastati. Šta god da radim, on je u mojim mislima - otkrila je jednom prilikom njegova prijateljica Zvezdana Stanković, autorka monografije o čuvenom glumcu.
Zaključan u šminkernici
Zoran je pobjegao sa oproštajnog govora kojim su iz Beogradskog dramskog pozorišta htjeli da ga isprate u penziju tako što je skočio kroz prozor šminkernice.
- Nisam želio da i meni pred odlazak u penziju pričaju ono: "Dragi naš, bio si nam oslonac, zvaćemo te, dao si mnogo za nas...", a poslije te svi zaborave. Da bih sve to izbjegao, zaključao sam se u šminkernici, napisao krejonom na ogledalu "Živjela sloboda" i iskočio sam kroz prozor. Srećom, ta prostorija je bila u prizemlju. Eto, tako sam se oprostio od glume - ispričao je glumac jednom prilikom.
(Telegraf.rs)
BONUS VIDEO:
