Švedski glumac Stelan Skarsgord obilježio je proteklih nekoliko decenija evropskog i holivudskog stvaralaštva i postigao status jedne od najvoljenijih filmskim zvijezda.

Iako je radio s nekim od najvažnijih filmadžija 20. i 21. veka, zanimljivo je da on nikada nije igrao u nekom djelu Ingmara Bergmana, još jedne velike švedse zvijezde.

Uvijek otvoren i direktan, Skarsgord je pričao sada na Filmskom festivalu u Karlovim Varima o mnogim istaknutim umetnicima s kojima je imao priliku da sarađuje, a naročito je na društvenim mrežama odjeknula njegova izjava o Ingmaru Bergmanu.

– Moj odnos s Bergmanom je bio komplikovan jer on nije bio pretjerano fin momak – rekao je Stelan Skarsgord u Karlovim Varima, kako prenosi Variety. – Bio je dobar režiser, ali i dalje možete da nazovete takvu osobu kretenom. Karavađo je vjerovatno, takođe, bio kreten, ali je naslikao sjajne slike.

– Bergman je bio manipulator. Bio je nacista tokom rata i jedina osoba za koju znam da je plakala kad je Hitler umro. Stalno smo tražili izgovore za njega, ali i dalje imam osjećaj da je imao čudan pogled na druge ljude. Mislio je da neki ljudi ne vrijede ničemu. To je moglo da se osjeti kad je manipulisao drugima. Nije bio fin – zaključio je Skarsgord.

Ingmar Bergman je bio poštovalac nacista

Istini za volju, Ingmar Bergman nije bio nacista jer nije bio politički aktivan, ali njegova naklonost nacizmu u mladosti dobro poznata i on je otvoreno pisao o njoj.

Ingmar Bergman je bio jedan od najuticajnijih filmskih i pozorišnih reditelja 20. vijeka, poznat po duboko introspektivnim i filozofskim filmovima koji su redefinisali umetnički film i ostavili neizbrisiv trag u svjetskoj kinematografiji.
Švedski reditelj koji stoji iza filmova "Sedmi pečat", "Divlje jagode", "Feni i Aleksander", "Krici i šaputanja", "Prizori iz bračnog života" i drugih, nije krio simpatije koje je gajio prema Adolfu Hitleru i Nacionalsocijalističkoj nemačkoj radničkoj partiji.

Kao 16-godišnjak je proveo leto 1934. u Njemačkoj kod porodičnih prijatelja, a tada je posjetio jedan nacistički skup u Vajmaru i tada uživo vidio Hitlera.

Kasnije je u "Čarobnom fenjeru", svojoj autobiografiji, pisao o ovoj poseti Nemačkoj i prisetieo se kako je porodica koja ga je ugostila okačila Hitlerov portret na zid pored njegovog kreveta. Napisao je da je "mnogo godina bio na Hitlerovoj strani, oduševljen njegovim uspjehom i ožalošćen zbog njegovih poraza".

– Hitler je bio nevjerovatno harizmatičan – napisao je Bergman. – Elektrifikovao je masu... Nacizam koji sam vidio djelovao je zabavno i mladalački.

Ingmar Berman je odlučio dva petomjesečna obavezna vojna roka u Švedskoj, a kasnije se prisjetio kakav je šok za njega bio ulazak u koncentracioni logor.

– Na brutalan i nasilan način sam iznenada otrgnut od svoje nevinosti – napisao je režiser.

Poslije Drugog svjetskog rata se jasno distancirao od nacizma i bilo kakvog autoritarizma.

Bergman je priznao da nije bio politički obrazovan, da nije razumeo šta se zaista dešava i da je bio "naivan, glup i nedovoljno informisan". Dodao je da je to jedno od najvećih razočaranja u samog sebe koje je doživio.

Zbog toga njegovi filmovi često istražuju teme krivice, stida, autoriteta i morala, što neki tumače kao ličnu katarzu i suočavanje sa sopstvenom prošlošću.