Glumica Radmila Savićević ostavila je neizbrisiv trag u pozorištu i na televiziji, ali malo ko zna da je ova poznata Riska u mladosti bila prava ljepotica čiju mladalačku fotografiju danas sa fascinacijom gledaju mnogi. Njena karijera, koja je trajala više od četiri decenije, počela je u rodnom Kruševcu i obilježila je istoriju jugoslovenskog glumišta, ostavljajući naslijeđe koje i danas gledaoci rado prate.

Od Kruševca do velikih scena Jugoslavije

Radmila Savićević rođena je 8. februara 1926. godine u Kruševcu, gdje je kao mlada devojka pokazala svoj talenat za glumu. Prvi javni nastup zabilježila je još u osnovnoj školi kao Baba Sara u istoimenoj recitaciji, a potom je svoju pozorišnu karijeru gradila u Kruševačkom pozorištu. Iako su okolnosti bile teške, Radmila je energijom i prirodnim darom za komediju i dramu brzo osvojila publiku.

Njena majka Cana, samohrana žena koja je odgajala Radmilu i njenu braću, željela je da joj obezbijedi siguran zanat i bolju budućnost. Radmila je, ipak, sanjala o sceni i životu posvećenom glumi, što joj je i pošlo za rukom uprkos svim izazovima.

Glumačka karijera - od komičnih do ozbiljnih uloga

Radmila je postala cijenjena članica Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gdje je sa uspjehom tumačila najrazličitije uloge, od ozbiljnih likova do komičnih, ostavljajući poseban pečat svakom liku. Njene televizijske uloge u serijama poput "Bolji život" i "Srećni ljudi" učinile su je omiljenom među generacijama gledalaca širom bivše Jugoslavije. Iako je najpoznatija po ulogama brižnih baka, majki i žena, slike iz njene mladosti potvrđuju da je bila prava ljepotica sa izraženim harizmatičnim sjajem.

Iz siromaštva ka ostvarenju snova

U vrijeme kada je odrastala, Kruševac je bio podijeljen grad, bogatiji su pohađali gimnaziju, dok su djeca iz siromašnijih porodica, poput Radmile, išla u zanatske škole. Njena majka je zbog skromnih prilika usmjerila Radmilu ka šnajderskom zanatu, nadajući se da će joj kćerka jednog dana preuzeti mašinu i osigurati egzistenciju. Međutim, Radmila je sanjala o pozorišnoj sceni i, iako je morala da napusti svoj rodni grad, nije odustala od svojih snova.

Kako je kasnije govorila:

"Otići iz svog rodnog grada, ostaviti svoje majke, svoje kuće, mi smo bili izvor zarade koja je njima omogućavala da svoje dane bolje prožive. To je bilo strašno. Mi smo otišli. Ljubiša Ružić je ponudio mom čovjeku da dođemo u Niš. Nismo imali stan, ništa. Glumci su u svim varijantama bili sirotinja. Ne žalim se. Ja sam svoj život živjela onako kako sam htjela."

Poslednji dani i trajna uspomena

Božidar je, nažalost, prerano obolio, ali zahvaljujući beskrajnoj pažnji i ljubavi Radmile uspio je da doživi starost. Njihova ljubav nije prestala ni u teškim trenucima.

Radmila Savićević preminula je 8. novembra 2001. godine, a Božidar ju je pratio nešto više od godinu dana. Njegove riječi govore o dubokoj tugi:

"Nedostaje mi svaki dan. Ništa nije isto bez nje."

On je preminuo 25. januara 2003. godine. Danas počivaju zajedno u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, kao vječni simbol jedne velike i trajne ljubavi, ali i izuzetnog glumačkog talenta.

Radmila Savićević je bila mnogo više od uloge brižne bake ili žene sa televizije. Bila je žena snažnog duha, posvećena svojoj umjetnosti, i prije svega - istinska ljepotica kako spolja, tako i iznutra. Njena priča i danas inspiriše nove generacije glumaca i gledalaca, potvrđujući da je ostavila neizbrisiv trag na srpskoj kulturnoj sceni.

(Ona.rs)