Radoš Bajić i njegova supruga Milena u braku su već pet decenija, a zajedno su prošli i kroz lijepe, ali i one teže životne faze.

Supruga Radoša Bajića bolovala je od raka dojke, a on joj je u tom periodu bio najveća podrška.

Milena se borila sa opakom bolešću, a kako je Radoš svojevremeno ispričao, on je 288 dana proveo sa njom na onkologiji.

- Suprug sam žene koja je bila oboljela od raka dojke, a iskreno želim da ohrabrim sve majke, sestre, supruge, kćerke, bake, i da im kažem da na kraju tunela ima svjetla. I Radojka je u seriji nastavila da živi, kao što je i moja supruga Milena. Dvjesta osamdeset osam dana sam sa njom proveo na beogradskom Institutu za onkologiju, pomažući joj u grozničavoj i teškoj borbi. Iako sam uvijek čuvao svoj privatni život kao oazu, u dogovoru sa suprugom i djecom, odlučio sam da izađem pred javnost sa svojim iskustvom zarad svih onih žena kojima treba pomoć - rekao je ranije Radoš Bajić za medije.

Napisao joj pjesmu


Radoš je, svojevremeno, i pesmu napisao za svoju voljenu Milenu. Pesma je nastala u novembru 1979. godine, dok je bio vojnik na straži u Vranju.

Pjesma mojoj Mileni

Hodam kroz maglu umoran i sam

Kvase mi lice novembarske kiše

Najdraža moja želim da ti dam

Ljubav svu i sreće nešto više…

Kud ide ovo prazno izgubljeno vrijeme

Vraćam ga unazad i uzalud ne dam

Trpim šuplje sate dok u beskončnost

Ja na silu spavam i na silu gledam…

Jedna soba, gitara i ploče

Prazne flaše i komad bajagog hleda

Tvoje usne ko slatko od dunja

Pa šta nam više fali, šta nam više treba