Pjesma je ubrzo postala kultna i proslavila je Gordanu Gocu Lazarević, sa kojom je Zahar tada bio u braku, a pjevačica je jednom prilikom otkrila da je ona zapravo pisana za Vesnu Zmijanac, koja je odbila da je uzme.

"„Vidovdan“ nije bio meni namijenjen nego Vesni Zmijanac, ali nisam je dobila slučajno. Mnogo sam je željela i na kraju je dospjela kod mene. Vesna ju je odbila jer nije htjela da ugrozi svoju jugoslovensku popularnost, koju ja nisam imala. Ta pesma ne nosi nacionalističku poruku, već poruku istine. Volim sve ljude i znam kako je onima koji su u manjini, znam kako je kada si u sredini u kojoj se ne osjećaš dobro", reka je ona jednom prilikom.

Goca je takođe priznala da ju je ova pjesma proslavila i da je od nje zaradila dosta novca. Sa druge strane, ova numera se i danas traži na raznim proslavama i pjevaju je sve generacije.

"Ne mogu da kažem tačnu sumu, ali sam uvijek za tu pesmu dobijala najveći bakšiš. Da nisam trošila pare na garderobu, danas bih imala vilu na Dedinju za izdavanje. Jednom prilikom sam u Vićenci pjevala „Vidovdan“ pet puta zaredom i na kraju sam prišla momcima koji su je naručivali da ih zamolim da je ne traže više. Čak i na koncertima mi organizatori uvek traže da „Vidovdan“ pjevam na početku i na kraju", kazala je Goca.

Kompozitor Milutin Popović Zahar kao autor teksta, muzike i aranžmana za čuvenu pjesmu „Vidovdan“ otkrio je jednom prilikom kako je numera zaista tačno nastala.

Sve se odvilo 1989, uoči proslave 600 godina od Kosovskog boja.

"Pozvao me je direktor PGP-a i rekao mi da ga je zamolio sekretar Patrijaršije da se, prije proslave 600 godina od Kosovskog boja, napravi deset pjesama o Kosovu. Izbor je pao na mene. To je najbolje što sam uradio u životu. U kratkom vremenu sam imao tu inspiraciju", počeo je bio Zahar.

Tu se, međutim, nije i zaustavljao.

"Pola dana sam osjećao strašnu groznicu, nisam znao kako se zovem. Od besa sam seo na pod i, odjednom, u ćošku vidio lik patrijarha Pavla, koji tada još nije bio patrijarh. On je bio jedan starac koji je sam sebi pravio opanke i zvali su ga živim svecem. Lično ga nisam poznavao. Kao da mi je poslao poruku preko neke božanske sile. Za pet minuta sam napisao i melodiju i sve strofe. Za pet minuta, a u meni je to vrilo mjesec dana", ispričao je Zahar za „Telegraf“.