PRIČA RADOVANA DAMJANOVIĆA (17) O NJEGOVOJ FARMI MAGARACA LIJEČI DUŠU Mlijekom ove plemenite životinje i svojim velikim srcem pomaže bolesnima (FOTO/VIDEO)
Za ovog krajnje zanimljivog dječaka, koji od svoje 12-e godine ima sopstvenu mini-farmu magaraca, smo saznali sasvim spontano. Kada smo čuli o čemu se radi spakovali smo opremu i zaputili se put Prijedora kako bismo posjetili Radovana i njegovu porodicu.
Ljubav prema životinjama pokazivao od malih nogu
Naučno je dokazano da je naša želja za društvom životinja zapravo je stara više desetina hiljada godina i odigrala je važnu ulogu u evoluciji.
Rašo, kako kaže njegova majka, tu naklonost i ljubav pokazivao je još kao beba svojim prvim koracima.
– Kao malen, kad ode kod dede, znao je da uzme prase i da ga čuva kao bebu. Igra se sa njim, šeta ga – ma jednostavno presimpatično. Oduvijek je volio životinje, valjda se sa tim rodiš – kazala je kroz smijeh Mirjana Damjanović Radovanova majka.
Rašina priča o njegovoj farmi magaraca: Neću telefon, neću patike – hoću magare!
Starog srpskog imena Radovan, koje su mu dali baba i deda, jer je kako kaže njegova majka “bio radost porodice”, fascinirao nas je svojim znanjem, marljivošću i velikim srcem.
Dječak koji se Prijedoru školuje za veterinarskog tehničara jedan je vrlo radišan, stasit i odgovoran mladić.
Ono što Rašu sigurno izdvaja od nekolicine njegovih drugara upravo jeste nešto što garantujemo niste imali prilike čuti – ovaj dječak ima svoju malu farmu magaraca.
Oduševljenost idejom o farmi nismo mogli da sakrijemo, pa smo izmedju ostalog Rašu pitali kako je zapravo sve počelo.
– Od malena sam bio član udruženja “Golub”, imao sam sitnu perad – golubove, koke. Jednom prilikom na izložbi koje je organizovalo udruženje jedan čovjek je doveo magaricu. Tad sam se oduševio njome i poželio sam da je kupim. Uzbudjeno sam se vratio kući i rekao ocu i stricu kako bih želio da mi kupe magaricu što su oni i učinili odmah sljedeći dan – priča Radovan (17).
U momentu kada se ovo odigravalo Rašo je imao samo 12 godina. Taj dječačić tada nije poželio novi telefon, patike, video-igrice – poželio je samo jedno magare.
Kako priča, sreći njegovoj kraja nije bilo kada je dobio ono što je želio.
– Vodio sam je gdje god sam išao, čuvao, pazio. Nakon nekog vremena shvatio sam da je trudna i tek sam se tada istinski obradovao. Nakon mjesec dana magarica je na svijet donijela još jedno malo žensko magare i tako je sve počelo.
Probali smo magareće mlijeko – Eliksir zdravlja koji liječi mnogobrojne bolesti
Vjerovatno su mnogi od vas čuli o ljekovitosti ovog mlijeka o kojem nam je posvjedočio i Rašo koji već unazad par godina prodaje i čak poklanja ovaj prirodni lijek za mnogobrojna oboljenja.
Kako on kaže mlijeko je lijek za bronhijalne bolesti (astma, bronhitis, hripavac, upala pluća, suhi kašalj, olakšava iskašljavanje, alergije respiratornog sistema), takođe ojačava imunitet, te liječi bolesti debelog crijeva (kolitis), lijek za alergije…
Kod Raše po mlijeko dolazili su ljudi kako iz BiH tako i sa svih strana svijeta. U razgovoru nam je i pričao o ljudima uspješno izliječenim magarećim mlijekom.
– Mlijeko (magareće) je izuzetno zdravo. Koristi se za liječenje mnogobrojnih bolesti pluća, disajnih organa. Magarica daje jako malo mlijeka stoga je i ono, uzevši u obzir ljekovito dejstvo, jako skupo. Litar ovog mlijeka košta približno 100 KM. Mlijeko sam i poklanjao djeci koja imaju ovakvu vrstu oboljenja, nisam želio nikad da uzmem novac. Postoji mnogo primjera ljudi koje je upravo baš ovo mlijeko spasilo – kazao je on.
Ovaj skupocjeni eliksir zdravlja možete konzumirati otprilike 20ak dana po 100 ml dnevno nakon čega se pravi pauza. Poslije ovog terapijskog perioda trebalo bi da osjetite znatan napredak.
Još jedna stvar koja je jako interesovala našu ekipu – a kakvog je ukusa magareće mlijeko?
Iskreni da budemo – oduševio nas je ukus! Navodno se kaže da je ovo mlijeko najsličnije majčinom. Blago, čak djeluje razvodnjeno, nemasno, bez intenzivnog mirisa i neodoljivo sladunjavo.
Trofeji koje je osvajao na raznim takmičenjima svjedoče o tome koliko je zapravo ovaj dječak posvećen svojim životinjama i dokaz su ljubavi i truda koje ulaže u njih. Pored magaradi Rašo ima dva konja, jednog zanimljivog, blesavog jarca i mnoštvo malih koka.
Sve to smo imali prilike da vidimo, mada ono što nas je najviše oduševilo jesu mali magarci koji su razigrano skakutali po farmi.
Moglo bi se reći da smo odlaskom kod Raše dobili našu dnevnu dozu serotonina, jer istinski posebnost ovog dječaka i njegovih životinja pružila nam je vjeru u mlade ljude koji rade na čuvanju naše bogate tradicije.
Bist a Jadrane
Rašo zabrant ću t da prolaziš ako ne staviš praporce.
A de ovo je sramota
A Rašo praporciiii.