PORAŽAVAJUĆI PODACI ISTRAŽIVANJA Oko 250.000 mladih do 35 godine u BiH živi kod roditelja

U Bosni i Hercegovini oko 250.000 mladih do 35 godine živi kod roditelja ili jednostavnije rečeno, svaka druga mlada osoba, pokazali su rezultati istraživanja.

Prema popisu stanovništva iz 2013., u Bosni i Hercegovini je živjelo 730.850 mladih između 15 i 30 godina, dok ih je 1991. godine bilo 1.091.775.

Od ukupnog broja osoba starijih od 30 godina, 186.090 ih je živjelo s roditeljima. Unija za održivi povratak prije tri godine objavila je da je posljednjih sedam godina državu napustilo 172.101 osoba, a među njima ogroman broj mladih.

U opsežnom istraživanju Studija o mladima u BiH, koju su zajednički proveli Fakultet političkih nauka u Sarajevu i Fondacija „Friedrich Ebert“ prije dvije godine, potvrđena je teza o produženom boravku mladih kod roditelja.

Jugoistočna Evropa

„Mladi u zemljama Jugoistočne Evrope, za razliku od svojih vršnjaka na sjeveru Evrope, imaju tendenciju produženog ostanka u roditeljskoj kući potvrđuje podatak da 77,4 posto mladih u BiH živi u roditeljskom domu. Čak 59,9 posto mladih to smatra najjednostavnijim rješenjem, dok 35,8 posto mladih navodi da im finansijski razlozi ne dozvoljavaju da žive samostalno, navodi se u ovoj studiji.

Istovremeno, svaka treća mlada osoba u BiH se izjašnjava kako bi živjela samostalno ako bi im to finansije dozvoljavale“, navodi se u ovoj studiji.

„Mladi u BiH su ekonomski i finansijski zavisni od svojih roditelja najčešće zbog sve dužeg školovanja, koje ih u pojedinim profesijama onemogućava da do svojih srednjih godina steknu profesionalni status u društvu. Osim toga, sve je veći broj mladih koji nakon završetka školovanja ne mogu pronaći odgovarajuće zaposlenje te su primorani da svoj život grade u roditeljskom domu, gdje njihova samostalnost i sloboda ostaju nerealizovani“, dodaje se u ovoj studiji.

Oko 60 posto mladih u BiH je nezaposleno, pa se samo iz tog podatka može izvesti zaključak da veliki postotak ovih mladih živi kod roditelja. Da osim posla nemaju riješeno ni stambeno pitanje potpuno je jasno.

Država BiH slabo ili skoro ništa ne radi da pomogne mladima koji su te sreće pa imaju kakav takav posao da dođu do krova nad glavom.

Tek poneki kanton, poput Kantona Sarajevo, Zeničko-dobojskog i Bosansko-podrinjskog kantona, imaju projekte za podršku mladima da lakše dođu do stana ili kuće.

Stambeni kredit

Republika Srpska već 20 godina subvencionira stambene kredite, mladima nudi niže kamatne stope ili ih subvencionira preko Razvojne banke Republike Srpske.

Vlada Kantona Sarajevo od 2014. realizuje odluku o rješavanju stambenog pitanja kupovinom stana pod povoljnijim uslovima, koja se odnosi prvenstveno na mlade osobe koje prvi put kupuju stan. Blizu 450 stambenih jedinica je prodato pod povoljnim uslovima raznim kategorijama, prije svega mladima, ali i drugim građanima koji su ispunjavali uslove, a to je starosna dob koja je pomjerena na 50 godina.

Drugi projekt se odnosi na zakup uz obaveznu kupoprodaju stana. Cilj je da se osiguraju stambene jedinice koje će investitori davati u zakup aplikantima, a oni će 10 godina plaćati zakupninu u okviru koje je dio otplate vrijednosti stana utvrđene na početku. Nakon 10 godina korisnik stana je u obavezi da taj stan otkupi, odnosno da plati ostatak sredstava i postane vlasnik. U dijelu finansiranja tih stambenih jedinica Vlada i Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS učestvuju s 10 posto vrijednosti 10 mjesečnih rata koje plaćaju. Treći projekt je subvencioniranje kupovina stanova ili kuća mladima. Prošle godine u junu Skupština KS je usvojila zaključak kojim je Vlada KS obavezana da nađe sredstva za subvencioniranje pri rješavanju stambenog pitanja mladih. Data je saglasnost i na prijedlog odluke o uslovima i načinu predinvestiranja u poticajnu stanogradnju, radi pokretanja nove stambene izgradnje u cilju sistemskog rješavanja stambenog pitanja, prevashodno mladih, nudeći im mogućnost kupovine stana po cijeni nižoj od tržišne.

„Sredstva za predinvestiranje u poticajnu stanogradnju obezbijedit će iz sredstava predviđenih budžetom KS za svaku godinu. Realizacija sredstava vršiće se na osnovu sporazuma koji će Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS zaključiti sa investitorima, nakon provedenih procedura javnih poziva. Cilj je omogućiti mladima kupovinu stanova pod povoljnijim uslovima na više lokacija u KS“, kazao je resorni ministar Enver Hadžiahmetović.

Za realizaciju ove odluke, u budžetu KS su obezbijeđena 4.188.071 KM.

Ove godine, raspisan je javni poziv za subvencioniranje rješavanja stambenog pitanja mladih u KS do 10.000 KM. Subvencije će mladima biti dodijeljene za kupovinu stana ili kuće ili izgradnju kuće ili stana.

Vlada Zeničko-dobojskog kantona već nekoliko godina provodi program putem kojeg nudi olakšice mladima za kupovinu stana. Mladi dižu kredit u ASA banci po nižim kamatnim stopama. Do sada je na ovaj način kupljeno više od 100 stanova. Vlada je žirant mladima, a prednost imaju doktori nauka, uspješni sportisti i slično. Vlada Bosansko-podrinjskog kantona već je realizovala izgradnju jednog objekta za mlade Lamele H-2 u Goražadu koja je već useljena, a pri kraju je izgradnja dva nova objekta Lamela H-3 i Lamela H-4. Riječ je o kupovini po povoljnim uslovima, a pri prvoj kupovini stana ne plaća se porez na promet nepokretnosti.

U Tuzlanskom kantonu, Vlada je proteklih godina subvencionirala kamatu za namjenske stambene kredite, sa iznosom do 3.000 KM. Prije četiri godine 31 mlada osoba između 18 i 35 godina dobila je sredstva za subvencioniranje kamata na kredite za stambeno zbrinjavanje mladih. Ukupno je dodijeljeno 79.084 KM. U HNK-u tačnije u Čapljini potpisani su ugovori sa 63 mladih za subvencioniranje kupovine stanova. Oni su ostvarili novčanu podršku u iznosu od 100 KM po kvadratnom metru stambene nekretnine do 75 kvadrata. Za ovaj projekt Grad Čapljina je izdvojio 500.000 KM.

Unsko-sanski kanton ima veliki problem s odlaskom mladih. Veliki broj učenika školuje se kako bi pronašlo posao van BiH. Više od 50 posto mladih u ovom kantonu je nezaposleno. Nažalost, velikih olakšica za mlade, kada je riječ o stambenom zbrinjavanju, nema, osim kada je riječ o boračkim kategorijama.

U Srednjobosanskom, Posavskom, Livanjskom i Zapadnohercegovačkom kantonu također ne postoje olakšice niti programi.

Vlada Brčko distrikta BiH je prije tri godine usvojila Program subvencioniranja dijela kamata za kupovinu prve nekretnine za rješavanje stambenog problema. Jedan od kriterija za ovaj projekt bio je da osobe ne smiju biti starije od 40 godina. Vlada je subvencionirala 2 posto kamatne stope na kredit, a za ove namjene je izdvojeno 100.000 KM.

Republika Srpska

Kada je riječ o Republici Srpskoj, subvencioniraju se stambeni krediti mladima od 2000. godine, a nude im se i niže kamatne stope. U 2015. Vijeće ministara BiH je uzelo zajam od Razvojne banke od pet miliona evra u ove svrhe. Vlada Republike Srpske subvencionira kamatne stope. Samo u Banjluci do sada je zahvaljujući ovim kreditima stambeno pitanje riješilo 2.300 mladih.

Kao primjer namjenske i poticajne stanogradnje može poslužiti opština Foča, koja je uspješno izgradila stanove za univerzitetske kadrove značajno smanjivši njihovu cijenu za ovu ciljnu grupu. I u Trebinju je realizovan jedan projekt za mlade, tačnije za 40 porodica.

Nažalost, većina mladih je primorana da stan kupi putem kredita koje podižu u komercijalnim bankama. Kamatne stope u vrijeme akcija se kreću od tri i nešto do četiri i nešto posto. Ukoliko želite podići naprimjer 100.000 KM, vraćate blizu 160.000 KM, a mjesečna rata je blizu 660 KM.

Nepostojanje povoljnih stambenih kredita, ekonomska nestabilnost i neizvjesnost gotovo su nepremostive prepreke za većinu mladih u BiH. Činjenica je da u kantonima u Federaciji BiH, kao i u Republici Srpskoj, postoje prazni stanovi koji su namijenjeni prodaji pod povoljnijim uslovima i da zbog loše finansijske situacije mladi, ali i svi ostali koji ispunjavaju uslove za kupovinu stana pod povoljnijim uslovima, ne mogu to sebi priuštiti.

Za razliku od „sretnika“ koji rade pa se kao i mogu nadati nekoj pomoći općine, Grada, Kantona, Federacije ili države da riješe krov nad glavom, da li kroz subvencije ili kroz povoljnije kreditne linije, mladi koji nemaju posao ili koji rade na ugovor na nekoliko mjeseci nemaju nikakvu opciju. Nijedan nivo vlasti od završetka rata u BiH nije ponudio nijedan program koji bi nezaposlenima omogućio da imaju svoju nekretninu. Kako stvari stoje, to se neće ni desiti pa mladi koji su bez posla mogu se zahvaliti roditeljima kod kojih žive jer bi inače bili na ulici. Država BiH ima tek poneki projekt koji je tek kap u moru koji može pomoći mladima da imaju kućicu iz snova, pa s toga ne čudi da većina mladih ide u zapadne zemlje trbuhom za kruhom, i to ne samo oni koji nemaju stan ili kuću ili prostor u kojem žive, već i oni koji su stambeno zbrinuti.

Program M1 zna kako pomoći mladima da lakše dođu do kuće ili stana, a to podrazumijeva novu stambenu politiku koja će biti usmjerena na osiguravanje i podršku povoljnih najmova stambenih prostora, a ne na omogućavanje vlasništva nad stambenim prostorom, čime će se obuhvatiti mnogo veći broj korisnika. M1 također nudi rješenje kako bi što više mladih dobilo posao, a samim tim i mogućnost da osiguraju krov nad glavom na način da treba uskladiti zakone o radu i zapošljavanju na entitetskim i kantonalnim nivoima koji će regulisati mehanizme i kriterije za zapošljavanje marginaliziranih osoba s posebnim fokusom na mlade.

Prilikom zapošljavanja smatra vse da se mora dati prostora marginaliziranim mladima kako bi i oni učestvovali na tržištu rada i ostvarivali svoje pune kapacitete, te podržali razvoj ekonomije BiH. U zakonima o radu i podzakonskim aktima potrebno je prepoznati marginalizirane grupe mladih s ciljem regulisanja njihovog statusa, prava i obaveza na tržištu rada. Također M1 predlaže kreiranje jedinstvene baze podataka u oblasti rada i zapošljavanja koje bi pratile provođenje i efikasnost politika i mjera koje su namijenjene marginaliziranim grupama u oblasti rada i zapošljavanja. Postojeće politike zapošljavanja se uglavnom prate kroz kvantitativne pokazatelje bez posebnog fokusa na bilo koju populaciju. Ovo je potrebno mijenjati kako bi se razumjelo kako politike koje se provode mijenjaju sliku mladih te doprinose cjelokupnoj populaciji i razvoju ekonomije. Učinak koji se stvara politikama zapošljavanja mora biti mjerljiv za vlasti, ali prvenstveno koristan za sve građane, a najviše za mlade.