DANIJELA JE U HODNIKU ZGRADE U BANJALUCI UGLEDALA PACOVA Stručnjaci objasnili kako da se ponašate u ovakvim situacijama: „Napadaju ljude samo ako su ugroženi i satjerani u ćošak“

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 11.06.22 09:00 >> ∙ 11:55 ∙ 0

Najveći grad Srpske nema veliki problem sa pacovima, ali je ključ u preventivi

foto: aloonline.ba

Nerijetko se dešava u posljednje vrijeme da se naši sugrađani u Banjaluci žale kako su vidjeli pacove blizu kontejnera, ili šahtova, pa čak i u ulazima stambenih zgrada.

Banjalučanka Danijela (27) šokirala se kada je pre neko veče krenula u prodavnicu. Ona živi na drugom spratu zgrade u samom centru Banjaluke i nikada joj se u životu nije desilo da u hodniku zatekne pacova I to, kako kaže, povelikog.

– Krenula sam u prodavnicu, a onda sam ga ugledala nasred hodnika, bio je ogroman. Pas je bio sa mnom, a kada nas je video pobegao je u podrum. Te noći nisam mogla da zaspim… Drugi put sam ga srela kada sam se vraćala iz grada, spuštao se niz stepenice, više nije bio uplašen, nije me ni registrovao, kao da se odomaćio. Iste sekunde sam pozvala predsednika Skupštine stanara. Odmah su reagovali – ispričala je Danijela.

AloOnline portal je pričao sa ljudima koji se bave deratizacijom u vezi sa ovim problemom.

Glodari obično izlaze na „oko“ stanovnika zbog hrane

– Glavni razlog izlaska pacova „na vidjelo“ je njihova potraga za hranom. To se često dešava naveče i kasno noću, kad se ljudska aktivnost smanji. Zanimljiva pojava koja nas navodi na ovaj zaključak je promjenjlivo ponašanje ovih glodara tokom pandemije Korona virusa. Pošto su restorani zatvoreni, a na ulicama ima manje ljudi, bili su prisiljeni da postanu aktivniji i potraže hranu negdje drugo. Posljedica ove promjene u ponašanju moglo je da ima da pacovi postanu agresivniji, mada rijetko prema ljudima, uglavnom se, ako nemaju izbora, napadaju međusobno, pa čak i ako su iz iste kolonije – rekli su nam radnici deratizacije.

Kako su građani Banjaluke prijavljivali viđanje pacova tokom cijele godine, zanimalo nas je da li postoji dio ili godišnja sezona kada oni ne izlaze?

– Pacovi su izuzetno otporne i prilagodljive životinje na sve vremenske uslove. S obzirom da se pare tokom cijele godine, a godišnje se kote tri do četiri puta i na svijet donose sedam do 10 mladunaca, možemo ih vidjeti u bilo koje doba godine. Pacovi se vrlo lako razmnožavaju, a izuzetno su otporne životinje, koje mogu da prežive i u najsurovijim uslovima. Upravo u tome leži uzrok njihove enormne brojnosti.

Još smo pitali naše sagovornike koliko se oni često susreću sa njima i kako se domaćinstva bore protiv ovih glodara.

– Koliko je iscrpna borba protiv ovih štetočina zavisi od mjesta do mjesta, od sredstava izdvojenih iz budžeta za borbu protiv njih i od same potrebe za tim odnosno od njihovog broja. Ljudi se u svojim domaćinstvima najčešće bore protiv njih otrovima, raznim klopkama, ali je i prevencija važna, a to znači da se hrana odlaže u zatvorenim posudama, kako im ne bi bila dostupna. Neki od klasičnih kućnih načina borbe protiv ovih životinja su mišolovke i razne vrste klopki.

Takođe, interesovalo nas je koliko se pacovi mogu naviknuti na otrov i da li poslije određenog vremena ne „padaju“ na postavljene pesticide za njih?

– Pacovi su, prilično inteligentne životinje, ili ih je borba za opstanak na to natjerala, pa neće da zagrizu otrovni mamac ako osjete miris ruku, zato mora da se radi s rukavicama. Postavljenu „hranu” uvijek prvo proba jedan pacov iz grupe, pa ako preživi onda i ostali nastavljaju da grizu mamac. Zato se postavljaju otrovne hemijske supstance sa odloženim dejstvom, koje izazivaju smrt tek poslije pet-šest dana, najčešće tako što izazivaju unutrašnje krvarenje i pucanje krvnih sudova – objasnili su nam deratizatori.

Poznati su kao životinje koje mogu pričiniti veliku štetu. Pitali smo radnike sa koliko puta godišnje se postavljaju otrovi za štakore i gdje najčešće budu smješteni.

– Ljudi se rijetko susreću sa štakorima, a napadaju ljude samo ako su ugroženi i „satjerani u ćošak“. Deratizacione kompanije dva puta godišnje postavljaju „hranu“ za pacove najčešće u šahtove, u blizini deponija ili oko prehrambenih kompanija na odgovarajuća mjesta.

Još nas je interesovalo koliko često se deratizacione kompanije bave pacovima, koliko često se postavljaju klopke i otrovi za ove glodare?

– Učestalost istrebljivanja pacova je u zavisnosti od toga koliko ih ima na nekom području tj. od broja prijavljenih problema sa ovim štetočinama. Na primjer, koliko ima rizičnih mjesta odnosno staništa pogodnih za njihov opstanak i razmnožavanje, kao što su restorani, deponije i slični „izvori“ hrane.

Ostaje nam da se nadamo da će deratizatori u Banjaluci uspjeti trijumfovati u borbi protiv ovih životinja, te da se pacovi neće odomaćiti u gradu na Vrbasu.

BONUS VIDEO: