OBIČAJ KOJI UJEDINJUJE SVA TRI NARODA U BiH: Ko ne otvori vrata ne piše mu se dobro!
mojkutak.org/glaslaktasa.com
Bliže nam se novogodišnji i božićni praznici, a zimska atmosfera u našem narodu oduvijek je praćena brojnim svečanostima. Određene tradicionalne vrijednosti i običaji izgubili su se u vrtlogu modernog vremena što predstavlja pravu štetu jer naše podneblje obiluje bogatom kulturnom baštinom koju bismo trebali braniti od zaborava. U ovom tekstu prisjetićemo se „koledara i čarojica“ koji su vijekovima uveseljavali narod na našim prostorima, a između ostalog prestavljaju sponu koja veže sva tri naroda na teritoriji BiH.
Ovi običaji potiču od davnih vremena prije doseljavanja Slovena na jug, a Sloveni su ga primili iz rimske ili grčke kulturne sfere.
Istorijski posmatrano u BiH nisu bile poznate karnevalske manifestacije kao što su bile prisutne u zemljama srednje i zapadne Evrope. Te manifestacije se odnose prije svega na gradske sredine, a u današnjem vremenu oslikavaju materijalne, socijalne, političke, kulturne procese drušva, kazao je muzejski savjetnik i etnolog Vladimir Đukanović za aloonline.ba.
Na našim prostorima kao ekvivalent gradskim karnevalima javljaju se u seoskim sredinama ritualni ophodi sela u vidu koledara ili čarojica, u toku zimskih božićnih praznika i proljetnih vaskršnjih praznika sa ciljem da ojačaju neku duhovnu-natprirodnu komponentu u toj sredini.
-U Vujaklijinom Leksikonu stranih rječi i izraza nije pronađen ni jedan podatak o pojmu čarojica, međutim u leksikonu je objašnjeno da koleda potiče od latinske riječi „calendae“ što označava povorku mladih momaka koji u božićnoj sezoni idu od kuće do kuće i igraju i pjevaju pjesme, kojima se dočarava plodnost i bogatstvo i za koje je karaktarestičan pripjev koledo- kazao je Đukanović.
U Narodnoj enciklopediji Stanoja Stanojevića pod terminom čarojice podrazumijeva se narodni običaj sličan dodalama koji je posebno rasprostranjen na prostoru Bosne.
-Uoči pravoslavnog Božića sastane se nekolicina mladića na jedno mjesto i dogovore se da sastave čaroice. Posle večere izaberu između sebe starješinu kojeg nazivaju dedom (didom). On se udesi kao maškara sa svim osobinama nakaznog dede, zatim izaberu drugog koji će biti uz dedu a zove se cura a koji se takođe udesi da izgleda kao cura (djevojka). Čim se uhvati mrak oni krenu kroz selo od kuće do kuće pocikujući se i derući se pa zovu svakog domaćina da mu nešto udeli. Obično se darivaju šljive, jabuke, kruške, orasi a ponekad i novac. Ko ih daruje, hvale ga, a ko im ništa ne udesi, psuju i grde ga. Kada obuđu selo vraćaju se kućama i dijele darove. Najveći dio dobija deda i cura- navodi se u Narodnoj enciklopediji, a u Vukovom Rječniku pod čarojicama se podrazumjeva običaj tradicionalnog ophoda sela pred određene praznike, najčešće od Nikoljdana do Božića.
Naš sagovornik objašnjava da se koleda spominju u jugoslovenskoj enciklopediji kao popijevka naročita sadržaja, melodije i namjene pjevana oko Božića i Nove godine.
-Koledom se nekad zove i sam običaj obilaska seoskih domaćinstava uz pjesmu. U običaju koledanja u zimskom dobu učestvuje grupa muškaraca koji obilaze svoje selo, od kuće do kuće i pri dolasku do svake kuće opjevaju koledarsku popjevku, a ukućani ih za to daruju. Ponekad koledaju djeca, ponekad mlađi a ponekad stariji muškarci (rjeđe oženjeni). Često se najavljuju nekim pozdravom ili pitanjem (da li smiju koledati kod njihove kuće), jer se po pravilu ne koleda u domovima u kojima je neko umro. Koledarske pjesme uvijek sadrže dobre želje za predstojeću godinu upućenu cijelom domaćinstvu i njihovoj čeljadi. Darove koje koledari dobijaju razičiti su od kraja do kraja. Za razliku od nekih sličnih ophoda sela, koledari se ne maskiraju- kazao je etnolog Đukanović.
Koleda je objašnjena kao običaj u kome grupa momaka obilazi oko sela pjevajući različite koledarske pjesme. Pjesme sadržavaju dobre želje za plodnost i napredak godine koja dolazi, pa seljaci obavezno daruju koledare.
U toku ovih opohoda učesnici su maskirani najčešće u zoomorfne i antropomofne maske. I jedne i druge maske su nehrišćanskog porijekla ali upotreba ovih maski u ritualnim ophodima personifikovala je određenu simboliku. Tako je cura ili nevjesta, odnosno preobučeni muškarac, personofikacija potencijalne majke na vrhuncu ženske plodnosti.
Nošenje maski u ovim ophodima po tumačenju nekih autora simbolizuje inkarnaciju duše predaka sa jedne strane, a sa druge strane predstavlja duše žitinih, agrarnih demona ili božanstva.
Đukanović ističe da prema najstarijim istraživanjima ritualnih ophoda kojim su se bavili etnolozi i etnomuzikolozi u Bosni i Hercegovini s kraja 19. i početka 20. vijeka i dostupnim pisanim izvorima i građi koje svjedoče o postojanju ovih ophoda, pa sve do današnjih terenskih istraživanja, da su čarojice najzastupljenije.
-Važno je istaći da je sutština i čarojica i koledara ista, odnosno učesnici i jednih i drugih povoriki zovu se istim imenom, obilaze domaćinstva u isto vrijeme u toku godine. Osnovna simbolika ovih ophoda je obezbjeđivanje rodne godine, plodnosti i napretka- kazao je naš sagovornik.
OBIČAJ KOJI UJEDINJUJE NARODE U BiH
Svi učesnici imaju određene funkcije u toku samog ophoda sa određenim imenima. Ove ritualene ophode u Bosni i Hercegovini primjenjivalo je pravoslavno i katoličko stanovništvo u toku božićnih i vaskršnjih praznika, a u nekim krajevima i muslimansko stanovništvo. Najviše su bili izraženi sredinom XIX vijeka, a u nekim krajevima zadržali su se do današnjeg dana.
-Zanimljiv podataka je da je u okolini Banjaluke katoličko stanovništo sela Kuljani, Barlovci, Prijačani ove ophodne u autentičnom obliku sa učesnicim koji su nosili zoomorfne maske (vuka, jarca, koze) sa izvrnutim gunjevima, štapovima, zvonima, štapovima i lancima kao osnovnim rekvizitima ovih ophoda upražnjavalo uoči svetog Nikole sve do 90-ih godina XX vijeka. Oni su imali funkciju da obilaze katoličke kuće, da im se dodjele darovi kako bi oni donijeli napredak svim tim porodicama, a zvonjavom po selu najavljivoli su svoj dolazak. Ove koledarske opohode stanovništvo ovih sela zvalo je „maškare“- kazao je Đukanovič.
Dodaje da za razliku od katoličkog stanovništva kod kojih se ovi ophodi zovu koledari, pravoslavno stanovništo je najčešće upražnjavalo ritualne ophodne pod nazivom čarojice. Na prostoru sjeverne i sjeverozapadne Bosne i Hercegovine, prema posljednjim terenskim istraživanjima čarojice su zabilježene u mjestima iz okoline Kneževa (Javorani), Kotor Varoši (Maslovare, Obodnik i Raštani), Banja Luke (Bistrica), Han Kola (Konotari), Gradiške (Romanovci i Bakinci) i Novog Grada (Poljavnice).
-U ovim krajevima javljaju se sljedeće ličnosti u ritualnim ophodima: đed – najčešće maskiran bijelom bradom i brkovima od konopljine kudjelje, baba – muškarac prerušen u ženu sa maramom na glavi, cura ili mlada – muškarac obučen u haljinu ili vjenčanicu, đever, jarac, mačak i ćato, odnosno poreznik- kazao je naš sagovornik.
U današnjem vremenu djelimično je izmjenjen način maskiranja, navodi etnolog Đukanović i dodaje da se učesnici u svim krajevima ne garave po licu, a maskiraju se samo glavne ličnosti: djed, baba, cura i jarac, dok ostali učesnici ophoda nisu maskirani. Obavezni rekviziti uz zvono su zastava (trobojka) i štap, na čijem vrhu je novac koji simboliše darivanje čarojica.
U brdsko planinskim krajevima čarojičani ne ulaze u kuću već ispred praga blagosiljaju domaćinstvo nakon čega ih domaćini daruju, dok u ravničarskim krajevima čarojičani ulaze u kuću. U planinskim krajevima ritulani ophodi imaju za cilj da obezbjede dobrobit domaćinstvu i zaštite stoku, dok u ravničarskim krajevima da obezbjede rodnu godinu što je povezano sa različitim načinom privređivanja.
ČAROJICE U LIJEVČE POLJU
Uoči Aranđelovdana, 20. novembra, čarojice „kreću u pohod“ u Lijevče polju i tako je bilo ove godine u pojedinim selima, priča nam Novak Paspalj iz sela Srpski Vakuf.
-Čarojice se ne valjaju nikada prebrojati, dva do tri čovjeka iz te grupacije uvijek trebaju ostanu u mraku. Ostali ulaze u kuću- kazuje nam Paspalj i dodaje da se onda rotiraju za sljedeće domaćinstvo.
Koliko se on sjeća iz priča svojih predaka, ko je zadnji prebrojan ne piše mu se dobro, to je narodni običaj.
-Ne valja i kada neko ne otvori vrata, onda čarojice kunu i proklinju- priča nam Paspalj.
Sjeća se prizora iz svog djetinjstva kada čarojice dođu i na sebi nose razne klepke, praporce, zvona i raznorazne maske na licima.
-Svako ima svoju ulogu. Tu su baba i đed, mlada i mladoženja i još njih maskiranih u razne životinje, pa kada uđu u kuću čačkaju vatru, a đed simbolično jaše babu. To je bila prava atrakcija!- kroz smijeh nam priča Paspalj.
Sjeća se i nabrajalice koju čarojice govore ispred svake kuće:
Otvor dom domaćine sreća ti se otvorila, nesreća zatvorila!
Rodila ti pšenica bjelica i u kuću sva muška dječica.
Bio ti klas ko popov štap,
bio ti snop ko pop,
bio ti stog ko zelen bor i na njemu sjedi gospod Bog!
Bila ti glavica kupusa ko naše babe gu*ica!
A ostali viču Amin, Amin, Amin!
Kada domaćin otvori vrata čarojice blagosiljaju, a ukućani darivaju onim što imaju. Nekada to bude hrana, nekada priglavci, nekada novac, nekada žito…
Sjeća se Paspalj kako je jedne godine neko od mještana sela bio i povrijeđen jer je u mraku ugledao čarojice i bježeći od njih upao u nekakav kanal i povrijedio nogu!
-Kada čarojice krenu red je da se obiđe čitavo selo, ne smije se nijedna kuća promašiti. Ako se slučajno susretnu čarojice suprotnih sela bude i razbijenih glava!- prisjeća se Paspalj.
Podijelio je sa nama i iskustvo svoga oca koji je sa svojih desetak prijatelja 70-ih godina išao u čarojice, a sutradan ih je nekadašnja milicija privela jer nisu imali dozvolu za takav „pohod“.
-Treba ove, i sve druge običaje, čuvati od zaborava i svoju djecu i unuke upoznati sa čarima naše tradicije jer bez toga nemamo budućnosti!- zaključio je Paspalj za aloonline.ba.
Možda vas zanima
Vijesti
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
