(FOTO) PRAVIO SPOMENIK HEROJU DRAGANU CIGANU! Kamenorezac Siniša Novković otkrio čari i izazove starog zanata: Kada radim za nekog mladog, zamolim da majka ne bude tu
Kamenorezac Siniša Novković porodični zanat naslijedio je od pokojnog oca, a za ALOonline ponosno ističe da je druga generacija koja uspješno vodi ovaj posao u Banjoj Luci, te da dvojica njegovih sinova danas rade zajedno sa njim.
Otkrio nam je „čari“ ovog starog zanata, poteškoće koje nosi sa sobom i emocije kojih ne manjka u radu sa porodicama pokojnika.
Žongliranje između rasta cijena i ljudskih osjećanja
Poskupljenja na ovaj posao odrazila su se još za vrijeme Covida-19, jer kako sagovornik kaže, granit se najčešće nabavlja brodovima iz Italije, što je pandemija znatno otežala. Danas situacija nije ništa bolja, porast cijena napravio je opštu pometnju.
– Rast cijena uticao je na posao, poskupila je i sirovina. Nekada je jako teško izbalansirati cijenu, jer ipak radimo sa ljudskim osjećanjima. Cilj nam je da živimo normalno i da obezbijedimo sredstva za osnovnu egzistenciju – započinje Novković.
Zanatlija navodi da cijena nadgrobnih spomenika zavisi od materijala i zahtjeva klijenata. Najeftinija u ponudi je nadgrobna ploča, na kojoj su ispisani osnovni podaci pokojnika, i njena cijena bez betonskih radova iznosi svega 200 KM.
Materijali sa kojima se radi su raznovrsni, a najskuplji od svih je čuveni granit labrador.
– Najviše radimo sa rojalom, jer se pokazao kao jedan od najboljih na našem području, a i cijena mu je najpovoljnija od kvalitetnih granita – priča Novković.
Ovaj kamenorezac ne naplaćuje graviranje do sto slova, a sve preko toga je 2 do 3 marke po simbolu.
– Izrada u radnji nije teška koliko je montaža, jer sve su to masivni komadi kamena koji se moraju nositi i dići na neku visinu, a to je uzak i dugačak komad, težak 200-300 kg i moraju ga podići i do 4 čovjeka. Pristup za dizalicu ne postoji, okolo su spomenici i nema staza. Zato se malo ljudi i odlučuje za ovaj posao. U radnji je lakše, a na terenu dosta teže – iskren je Novković
Emocije kao neizostavni dio posla
Raditi ovaj posao nije nimalo lako, pored fizičke zahtjevnosti, emocije i stres su sastavni dio ovog zanata.
– Stresno je kada se radi spomenik za mlađe osobe. Uvijek je emotivno zahtijevno raditi spomenik za nekoga ko je mlad nastradao, iako sam godinama u ovom poslu, to mi i dalje jako teško pada. Svako svog žali, ali opet kad je čovjek proživio duži životni vijek, lakše je – priznaje Novković.
Da ovaj posao nije monoton, svjedoči i priča sagovornika o zanimljivim natpisima koji su mu ostali duboko urezani u sjećanje.
– Bilo je zanimljivih natpisa na spomenicima, ljudi su sami smišljali neke citate. Bilo je interesantnih zahtjeva i što se tiče obrade spomenika, ali opet pokušavam ljudima objasniti da ako ima mnogo ručnog rada, da je i cijena skuplja, jer takav rad zahtijeva mnogo vremena – objašnjava Novković.
Spomenik heroju Draganu Ciganu
Novković ističe da je imao tu čast ta radi spomenik za Dragana Cigana, čiji se herojski čin i danas prepičava i svjedoči o veličini i dobroti ovog čovjeka.
Dragan, porijeklom iz Branešaca kod Čelinca, stradao je 23. jula 2007. godine, kada je kao neplivač uskočio u vodu spasivši dvoje djece od sigurne smrti, a potom je izgubio bitku sa pomahnitalim virovima i morskim dubinama te tako skončao život u 32. godini života.
– Imao sam specifičnije zahtjeve koji su povezani sa stradanjem pokojnika. Za one koji su poginuli u automobilu, često smo crtali tu osobu pored vozila. Radio sam bistu Dragana koji je spasio djecu od utapanja, on je bio ribar pa je slika bila sa štapom u ruci – ponosno priznaje Novković.
„Komad kamena ne može da oživi osobu“
Posao kamenorezca nosi mnoge odgovornosti, ali zadovoljstvo koje Novković osjeti kada god se klijenti oduševe proizvodom njegovog rada je neprocjenjivo.
Nezadovoljne klijente nije imao, jer iskrenost je presudna za uspješan biznis koji ovaj kamenorezac vodi već godinama.
– Nisam imao nezadovoljne klijente jer ljudima kažem koje su moje mogućnosti i šta mogu napraviti. Komad kamena nažalost ne može oživjeti tu osobu, mnogo ljudi doživi šok i neku vrstu traume kada vide fotografiju pokojnika na spomeniku. Kada radim za nekog mladog, zamolim da majka ne bude tu, teško je raditi tada i bojim se da posao ne bih odradio kako treba i da bih napravio neki propust – priznaje Novković z ALOonline.
Sjećanja na stara vremena
Novković se u razgovoru prisjetio prošlih vremena dok je njegov otac još bio živ i zaključio koliko je tehnologija olakšala kamenorezački posao.
– Mašine dosta olakšavaju posao. Kada sam bio dijete i pomagao ocu, po grobljima se ručno miješao beton, daleko je teže bilo. Automobili nisu imali pristup groblju, pa se materijal morao pretovarati na konjska kola ili na traktor – prisjeća se Novković.
Čak i anegdota u ovom poslu ne manjka, o čemu svjedoči nesporazum dvojice braće.
– Dvojica braće se nisu dogovorila i jedan je naručio kod nas, a drugi kod drugog kamenoresca. Ovo iskustvo se desilo mom ocu, na kraju je jedan od braće vratio avans i sve je bilo u redu – kroz smijeh priča Novković.
Krug života
Za ALOonline Novković je podijelio emotivno iskustvo izrade očevog spomenika, koje je, kako kaže, bilo spoj lijepih i bolnih emocija.
– Raditi spomenik za oca bilo je dosta emotivno. Radio sam spomenik nekome koga volim, a bude ti žao i čovjeka kojeg ne poznaješ… Kada sam izrađivao spomenik, sjetio sam se dana kada me je učio da radim i kada sam počeo raditi , a na kraju sam se našao u situaciju da ja njemu pravim spomenik – zaključuje Novković.
BONUS VIDEO: