ANDREJ ZAMOLO ČUVA TRADICIJU BANJALUKE OD ZABORAVA Ovo ima samo grad na Vrbasu – čamac dajak simbol krajiške ljepotice (FOTO/VIDEO)

ALOONLINE.BA/ANA TIMARAC | Vijesti ∙ 01.11.22 19:30 ∙ 0

I dok je Venecija prepoznatljiva po gondolama, grad Banja Luku krase dajak čamci svojstveni samo rijeci Vrbas. Dajak čamac vuče korijene još iz daleke prošlosti, a u novijem periodu postao je prava atrakcija koja oduševljava sve - kako turiste tako i stanovnike Banja Luke

Foto: Aloonline.ba

Banja Luka – grad koji leži na obje strane rijeke Vrbas, grad zelenila, širokih aleja i bogate istorije kako nekada, tako i danas, ima mnogo toga da ponudi turistima, ali i građanima glavnog i najvećeg grada Republike Srpske.

Poznata još kao „grad na Vrbasu“, Banja Luka je zahvaljujući mnogim velikanima i hrabrim narodom ispisala istoriju na kojoj bi joj mnogi pozavidjeli. Međutim, njen najveći adut jeste upravo pomenuta rijeka. Ima mjestȃ na kojima je Vrbas divlja rijeka, ali u gradskom dijelu ona je mirna, bistra, plitka, te prima pritoke Suturliju, Crkvenu i Vrbanju.

Upravo je taj dio najpogodniji za uživanje u jednom od svojstvenosti ovog grada – dajak čamcu.

Dajak čamac dobio je ime prema motki „dajak“. Motka je dužine 4 metra, valjkastog je oblika, a na svom gornjem dijelu ima metalni dio koji se naziva „štica“ pomoću kojeg se dajakaš odguruje o dno rijeke i na taj način upravlja dajakom i kontroliše ga.

Motka je, kao i sȃm čamac, napravljena od jelovog drveta. Iako jelovo drvo nije postojano u vodi, dajak čamci ipak se prave od njega zbog svoje lakoće. Hrastovo drvo bilo bi najidealnije zbog svoje dugotrajnosti, ali je ono veoma teško za plutanje. Međutum, prednji i posljednji dio čamca pravi se od tvrđeg materijala – hrasta ili jasena.

Prednji dio dajaka veoma je zanimljiv: „Svaki dajak čamac je uglavnom isti, međutim špic je ono što ga čini svojstvenim. On čamcu daje jednu vrstu pečata, jer ni jedan špic dajaka nije isti. Konture špica su različite. Mnoge ljude konture podsjećaju na kljun ptice“, priča na početku razgovora, ali i prekrasne vožnje Vrbasom – Andrej Zamolo.

Bajkoviti dajak čamac postoji koliko postoji i Banja Luka. Upravo zbog gorenavedene činjenice da grad leži na dvije obale rijeke Vrbas, čamac je na samom početku svog postojanja služio isključivo za prevoz robe i ljudi, kao i svako tadašnje transportno vozilo. Takođe, dajak čamac bio je i jedna vrsta statusnog simbola. Modernizacijom i izgradnjom mostova svrha dajak čamca polako je počela da se gubi, ali se on zadržao i dan danas kao jedan vid razonode i sportske rekreacije.

Davne 1964. godine Antonio Zamolo, otac sagovornika Andreja Zamola, napravio je prvi dajak čamac po, tada, novim standardima. Prije je dužina bajkovitog čamca sezala i do 9 metara, međutim, nakon, slobodno rečeno, reformacije Antonia Zamola, njegova dužina je 7,5 metara. Ta dužina idealna je kako bi se mogli savladati brzaci. Isto tako, kraći čamci nisu bili pogodni jer ne bi uspjeli savladati sve poteškoće koje jedna rijeka može da zada.

„Danas čamac izgleda urednije nego nekada. Ranije je to bilo „sklepano“, dosta krpano katranom i kojekakvim tkaninama. Taj čamac bio je težak čak preko 200 kilograma, a danas njegova težina iznosi oko 100 kilograma. Takođe, čamci su ranije brže „propadali“, zato što spojevi nisu bili dobro odrađeni, a danas, naravno, bolji su lakovi i bolja je priprema, te samim tim čamac može da traje i do 30 godina. Izrada čamca traje nekih 100 radnih sati“, priča Zamolo, te nastavlja:

„Na kraju svake sezone čamci se garažiraju. U suštiti, najbolje je da čamac ne kisne i da mjesto na kojem se suši bude prozračno. Najidealnija bi bila garaža bez zidova. U proljeće se čamac šmirgla, popunjavaju se pukotine ukoliko ih ima, zatim slijedi lakiranje i dajak je spreman za plutanje po Vrbasu“.

Zanimljiva činjenica je da svaki dajak čamac od samih početaka ima i svoje ime, izuzev klupskih. Prvo ime, koje potiče iz 1964. godine, „Lotos“, prema lotosovom cvijetu, dao je Antonio Zamolo svom mezimcu. Čamac Andreja Zamola nosi isto ime, jer je prije svega htio da sačuva uspomenu na svog oca.

Iako je dajak čamac izgubio svoju bit koju je imao u prošlosti, danas postoje razni drugi načini na koje ova banjalučka svojstvenost dolazi do izražaja. U okviru manifestacije „Ljeto na Vrbasu“ održavaju se trke dajak čamcima. Ova manifestacija je najstarija u Bosni i Hercegovini, a naredne godine održaće se po sedamdeseti put. Samim tim dajak čamac poprimio je sportsku čar.

Takođe, nakon osnivanja „Dajak kluba“ 2010. godine turistima i građanima dostupne su i turističke vožnje.

„Na ovaj način čamac može da se vozi na vrlo malo rijekȃ. Najpoznatija mjesta ovakvog vida vožnje bila bi Kembridž i Oksford, međutim tu se radi o kanalima koji miruju, te bi se dalo zaključiti da niko na svijetu ne vozi na ovaj način po rijeci osim po Vrbasu. Tome je maksimalno prilagođena hidrodinamika čamca, ali i vještina.
Pored Vrbasa, Una i Sana su na nekim svojim dijelovima pogodne za vožnju dajakom, ali se u njihovim slučajevima radi o vrlo kratkim rutama. Vrbas je zbog svog kamenitog tla najpogodniji. Kada bi tlo rijeke Vrbas bilo prekriveno glinom, sedrom ili sitnim pijeskom ovakav način vožnje ne bi bio moguć. Samim tim dajak čamac postao je jedna vrsta brenda Banja Luke“, rekao je Zamolo.

Ljeto je pravo doba za uživanje u vožnji dajakom

Dajak je najpogodnije da se vozi kada je vodostaj rijeke sveden na minimum. Upravo iz tih razloga ljetni mjeseci, počevši od maja, savršeni su za malo drugačiju vrstu uživanja u Banja Luci.

S tim u vezi svake godine, u maju i junu, organizuje se i škola dajakaštva koja iz godine u godinu broji sve više polaznika. Zamolo ističe da su ove godine imali dvije grupe novih polaznika škole.

Zanimljivo je da je zainteresovanost momaka i djevojaka za školu dajakaštva gotovo pa izjednačena, a svim polaznicima po završetku škole dostupni su čamci koje mogu da koriste svakodnevno, kako bi usavršili tehniku, te jednog dana, vjerovatno, učestvovali i na takmičenju u sklopu već pomenute manifestacije.

Takođe, rijeka Vrbas je u novije vrijeme bogatija i za nekoliko dajak pristaništa na kojima dajakaši i polaznici škole mogu da ostave svoj čamac ka kome će žurno „trčati“ naredni dan kako bi upijali svaki tračak Sunca na nevjerovatnom čamcu i još nevjerovatnijoj rijeci.

Vožnja dajakom odlična je opcija da doživite Banja Luku iz druge perspektive. U njoj uživaju i oni najmlađi i najstariji, a svi, i turisti i domaći, ponijeće kući sa sobom more prelijepih uspomena na čaroban grad. Na dajak čamcu nema mjesto za strah – bitno je samo da se prepustite i osjetite vodu, za sve ostalo pobrinuće se spretni dajakaši.

BONUS VIDEO: