Slučajni TOK LJUBAVI Dejvida Bouvija, čovjeka sa STOTINU LICA!

S.A. - Alo! | Poznati ∙ 03.02.22 10:24 ∙ 0

Priča o rađanju životnog poziva u utrobi tjeskobe

Foto: Flickr

U 2000-ima se pojavila nova vrsta Dejvida Bouvija. Sa svojom razbarušenom kosom i novim kompletom bisernih zuba, ovo je bio „Zvjezdani čovjek“ preporođen, Bouvi kojemu je možda bilo ugodnije u vlastitoj koži nego ikada prije, onaj koji kao da je isijavao toplinom koja je prije bila skrivena iza slojeva umjetnosti.

U tim godinama, Dejvid je počeo otkrivati stvari o svom kreativnom porijeklu koje je nekada bilo zaključano za ostatak svijeta. Uzmimo za primjer intervju iz 2004. godine u kojem nasmijani Bouvi nudi fascinantan uvid u svoje kreativne ambicije prije nego što je postao Zigi Stardast.

Ljepota Bouvijevog pisanja pjesama i scenskog stvaralaštva je u tome što su oboje bili ukorijenjeni u pozorištu i teatralnosti. Uzimamo zdravo za gotovo da je Dejvid stigao potpuno formiran, ali njegova razrada ne bi bila moguća da prvo nije istražio druge mogućnosti izvan rada solo muzičara.

Kao što je primijetio 2004. godine, njegova je prvobitna namjera bila raditi u svijetu mjuzikla: “Kada sam imao oko 17-18 godina, ono što sam želio raditi više od svega bilo je napisati nešto za Brodvej – htio sam napisati mjuzikl”, počeo je Englez. “Nisam imao pojma kako bih to napravio ili kako se uopšte stvaraju mjuzikli, ali ideja da napišem nešto što se temelji na roku za Brodvje me je stvarno zaintrigirala, mislio sam da bi to bila divna stvar.”

Ovo rano zanimanje vjerovatno je podstaknuto Bouvijevim obožavanjem Entonija Njulija, muzičara i glumca koji je započeo kao solo umjetnik prije nego što je krenuo u mjuzikle i kabare. Postoje očigledne sličnosti ako slušate vokalne intonacije „Zigija“ i Njulija, pa ne bi bilo iznenađujuće da ga je Bouvi smatrao uzorom i u generalnom smislu: “Mislio sam o sebi kao o nekome ko će na kraju pisati mjuzikle na neki način – vjerovatno neke rok prirode,” nastavio je, “Ali to zapravo nikada nije postala stvarnost, pa su te ideje stavljene na led i skoro poništene kada sam shvatio kako je to ambiciozno izvesti, jer morate pisati dijalog i sve.“

Budući da je bio samouki muzičar, Bouvi bi se vjerovatno osjećao pomalo zastrašen idejom pisanja knjiga pjesama i kompletnih partitura. Možda ga je ta tjeskoba i nadolazeća anksioznost uvjerila da nauči o teoriji muzike i orkestraciji u lokalnoj biblioteci, gdje je pročitao što je više mogao knjiga o toj temi. Te su lekcije oblikovale Dejvidov zvuk na način koji se često zanemaruje.

Razmislite samo o kontroli harmonije u pjesmama kao što je „Život na Marsu“, u kojoj se glam-zvijezda pomjera na skalama prije nego što se spusti na euforični refren zbog kojeg bi čak i najkamenitiji brodvejski belter zaplakao od radosti.

Bouvijev stil se takođe može posmatrati kao proizvod kompromisa. Kako je nastavio objašnjavati: „Nisam znao kako pristupiti tome (pisanju za mjuzikle), pa sam uzeo daleko jednostavniji smjer i skratio ideju mjuzikla u konceptualni dio za album i stvorio likove za rad sa različitim albumima,” rekao je, dodajući: “I u procesu toga, otkrio sam da se sve više igram sa muzikom koju sam pisao, tako da je stvarno bila toliko vođena karakterom da je zapravo počela ometati muziku na dobar način. Tako je moj interes na kraju postao samo ogoljena i sama muzika. Mnogo sam pozorišnih ambicija ostavio iza sebe kada sam se stvarno uključio u samu muziku.”

Iako se ovdje može vidjeti da je Dejvid doživio slučajnu evoluciju od pozorišnih dasaka začinjenih muzikom do samog audio doživljava kojeg prati teatralni nastup, to ne treba gledati kao tragediju. Orginalni „Zvjezdani čovjek“ je na najbolji mogući način koji je u isto vrijeme bio i progresivan i avangardan, uspio da izrodi briljantne muzičke ideje i oblikuje ih u pamtljive pasaže i aranžmane.

Tok njegove karijere je izrodio toliko harizmatičnih karaktera da bismo bez problema mogli zamisliti pozorišni komad u kojem se svi njegovi alter ego likovi susreću u isto vrijeme. Iako svijet već šest godina živi bez Bouvija, njegova muzika je sjajan omaž kretivnosti i maštovitosti otjelovljenim u jednom čovjeku sa hiljadu lica.