Prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske obilježila je izrazito niska izlaznost, svega 34,79 odsto, a stručnjaci pojašnjavaju da nju odražava generacijsko povlačenje mladih, te opšta erozija povjerenja u izborni proces i komunikacijski jaz između političkih poruka i građana. 

Prema podacima Centralne izborne komisije BiH, glasalo je 439.897 građana, a najviše podrške dobio je kandidat SNSD–a Siniša Karan, kojeg tijesno prati SDS-ov Branko Blanuša. O tome zašto su birači ostali kod kuće, ko je zapravo izašao na birališta i šta ovakvi rezultati znače za političke aktere u Republici Srpskoj, za Aloonline.ba govorile su sociološkinja Mirjana Čeko, politička analitičarka Tanja Topić i komunikacijska savjetnica Marija Milić.

Dok Čeko objašnjava zašto se mladi sve više distanciraju od javnog života, Topić ukazuje na sistemske slabosti i duboko nepovjerenje koje demotiviše birače bez obzira na godine, a Milić naglašava da političke stranke nisu uspjele doprijeti do apstinenata i nepartijskog biračkog tijela, koje i dalje ne dobija jasnu i uvjerljivu poruku.

Struktura biračkog tijela i kriza povjerenja

Politička analitičarka Tanja Topić ističe da izlaznost možda na prvi pogled ne djeluje dramatično, ali upozorava na problematičan okvir u kojem se izbori odvijaju.

"Brojka od preko milion i 200.000 glasača čini se pompeznom i malo vjerovatnom. Demografi procjenjuju da u Republici Srpskoj nemamo više od 800.000 stanovnika", kazala je Topićeva i naglasila da se niska izlaznost uklapa u širi obrazac nepovjerenja u izborni proces.

Pojašnjava da je jedan od razloga vrlo nizak stepen povjerenja u samu "čistoću" izbornog procesa, ponavljaju se sumnje u izborne krađe i prevare, što sasvim sigurno demotiviše građane.

Naglašava da je značajan dio birača obeshrabren uvjerenjem da je politički proces unaprijed određен.

"Jedan dio građana jednostavno je obeshrabren zbog korumpiranosti izbornog procesa, misleći da njihov glas ne znači ništa", izjavila je Topićeva.

Mladi se ne prepoznaju u političkom prostoru

Prvi utisak s birališta, kasnije potvrđen i u televizijskim izvještajima, jeste da je dominantno bila prisutna starija populacija, dok su mladi ponovo ostali kod kuće.

Mirjana Čeko smatra da ovakvo ponašanje mladih više nije misterija.

"Niska izlaznost mladih više nije misterija. Ne radi se o nekom tihom otporu ili skrivenoj političkoj poruci već o čistoj činjenici da ih javni život uglavnom ne zanima", kazala je Čeko.

Kako objašnjava, mladi godinama posmatraju političku stagnaciju, ponavljanje istih priča i odsustvo stvarnih promjena, pa zaključuju da njihov glas ne može imati efekta.

Čeko dodaje da se mladi neće vratiti javnom angažmanu ako se ne promijeni način na koji ih društvo posmatra.

"Ako želimo da se mladi vrate u javni život, moramo prvo da im damo razlog da vjeruju da su dio njega, a ne publika koja služi da popuni prazna mjesta", zaključila je Čeko.

Politička strategija koja se vratila kao bumerang

Topić ocjenjuje da je vlast djelimično sama doprinijela slaboj izlaznosti još na početku kampanje, kada je slala poruke da su izbori nepotrebni i besmisleni.

"Na kraju se ispostavilo da ta niska izlaznost nije išla njima u prilog i što im se vratilo kao jedna vrsta bumeranga", izjavila je Topićeva i ukazala na paradoks u ponašanju starije populacije, tradicionalno najlojalnije vlasti, kojoj je pred izbore najavljivano povećanje penzija.

Rezultati, međutim, pokazuju da je i u tom biračkom segmentu došlo do pukotina.

Političke poruke i partijska vojska

Pored socioloških i političkih aspekata, nisku izlaznost moguće je posmatrati i kroz prizmu političke komunikacije. Savjetnica za komunikaciju i medijski trener Marija Milić ocjenjuje da su na izbore u najvećoj mjeri izašli samo najlojalniji birači, dok širi slojevi društva i dalje ostaju van političkog procesa.

"Slaba izlaznost pokazala je da je na izborima glasala isključivo partijska vojska, a ogroman broj nevažećih listića potvrdio je tezu da nepartijski ostatak Republike Srpske i dalje glasa isključivo protiv, a ne za. To praktično znači da poruka opozicije i dalje nije doprla do naroda i da SDS mora još dobro da se potrudi – da bi im ljudi poklonili povjerenje. Ova izlaznost ne pokazuje ni izbliza stvarnu volja naroda, ali rezultat pokazuje da su ljudi ipak željni promjena – ali da za njih treba još raditi. Činjenica je da snijeg jeste napravio dosta problema u Republici Srpskoj, ali to nikako ne smije da bude ni izgovor, ni objašnjenje opozicije", kazala je Milićeva.

Dodaje da izbori jesu došli iznenada, u jako specifičnim okolnostima i niko im se posebno nije radovao – ali s obzirom na to da je cilj svake političke partije dolazak na vlast logično je da su svi u svakom trenutku i spremni da ostvare taj cilj.

Izborni strategijski rizici

"SDS je izabrao da u bitku krene sa politički nepoznatim profesorom – i uspio da ostvari odličan rezultat. Postavlja se pitanje – da su imali lidera, da je na izborima bila snažna politička ličnost kojoj javnost vjeruje – da li bi onda izlaznost bila veća? Izlasnost uglavnom odgovara opoziciji, ali se dijelom može postaviti i pitanje da li su i koliko radili koalicioni partneri sa obje strane. Ipak, ne može se osporiti da je podrška Banjaluke SDS-ovom kandidatu pokazala da je dogovor sa Draškom Stanivukovićem urodio plodom", objasnila je Milićeva. 

Slika partijskih armija i poruka apstinentima

Prema njenoj ocjeni, mala izlaznost ukazuje da se izborima odazvala uglavnom partijska struktura obje najjače stranke.

"Mala izlaznost pokazala je da je na prijevremene izbore izašla mahom partijska vojska jedne i druge političke stranke. Apstinentima, ali i ljudima - koji godinama u istraživanjima i fokus-grupama - naglašavaju da se osjećaju beznadežno, bespomoćno, beznačajno, neravnopravno... i dalje nije upućena jasna poruka da neko stvarno misli na njih", kazala je sagovornica.

Komunikacijski izazovi i slabljenje povjerenja u vlast

"SNSD jeste pobijedio, ali treba imati na umu da je kompletna kampanja išla u pravcu pobjede Milorada Dodika - sa Sinišom Karanom u skroz drugom planu. Kad je protivkandidat politički anonimus onda se postavlja pitanje – da li je SNSD i dalje stvarno toliko jak? I oni bi morali da promijene strategiju komunikacije, jer povjerenje javnosti popušta.

SDS, s druge strane, mora da definiše prvo partijsku strategiju, a onda i strategiju komunikacije. Nije dovoljno živjeti na staroj, državotvornoj slavi. Ne treba zaboraviti da je juče pravo glasa imalo 2006. godište i bolo. Da biste nove generacije privukli treba da izađete iz kutije i iz devedesetih. Pravila komunikacije su se promijenila, dobijanje i zadržavanje povjerenja danas zahtijeva ozbiljniji rad od poruke: mi smo bolji zato što oni ne valjaju", pojašnjava Milićeva.