OVISNOST O SEKSU: Opsesija koja uništava živote

ALOONLINE.BA | Žena ∙ 03.04.22 17:09 ∙ 0

Ne ona nije "mit" - ovisnost je stvarna

FOTO/PRINTSCREEN

Neki stručnjaci ovisnost o seksu smatraju kompulsivnim seksualnim ponašanjem, a u stručnom rječniku poznata je i kao hiperseksualni poremećaj. Opasna je jer uništava živote ovisnika.

Do sada su se njome branili Tiger Woods, Robbie Williams, Charlie Sheen, Michael Douglas, Russell Brand, David Duchovny, Jack Nicholson i još pokoji političar.

Ne ona nije „mit“ – ovisnost je stvarna

Ovisnost o seksu je stvarnost, kažu psihijatri i stručnjaci za ovisnost, a od nje boluje sve više ljudi. Većinom su to muškarci, i to u 90 posto slučajeva, uglavnom zbog fizičkih karakteristika budući da žene nisu spremne za seks u bilo kojem trenutku.

– To je nacionalna epidemija u Americi – tvrdi Steven Luff, voditelj holivudskih grupa za odvikavanje od seksa.

Prema nekim podacima, između tri i pet posto američke populacije, što je oko 9 miliona ljudi, zadovoljava kriterije ove ovisnosti. Takođe, zapošljava se sve više stručnjaka za njeno liječenje.

Ovisnost je primarna, hronična bolest nagrađivanja, temeljena na motivaciji, pamćenju i začaranom krugu

Neki stručnjaci ovisnost o seksu smatraju kompulsivnim seksualnim ponašanjem, a u stručnom rječniku poznata je i kao hiperseksualni poremećaj. Opasna je prvenstveno jer sistematično uništava živote ovisnika jednako kao i alkohol te droge. Karakterizuje je neodolijevanje seksualnim prilikama bez puno kriterijuma te bez obzira koliko je to ponašanje riskantno ili opasno.

– Nije toliko do seksa koliko do opsesije – kaže Robert Wiess, direktor Instituta za seksualno liječenje u L.A.-u.

Zbog povećane emotivne potrebe za dodatnim užitkom, za dodatnim dopaminom, ovisnici neprestano traže još. No ovisnike o seksu ne treba povezivati sa seksualnim prijestupnicima, ističu.

Iako su opsjednuti seksom, dobivaju jako malo zadovoljstva iz njega

Uprkos silnoj i nekontrolisanoj želji za seksom, dobivaju jako malo zadovoljstva iz njega. Sa svojim partnerima emocionalno se ne zbližavaju. No i dalje osjećaju sram i krivicu. Takođe, uprkos negativnim posljedicama kojih su svjesni, znaju da se ne mogu kontrolisati piše Medical News Today.