Za volanom je bila njegova tadašnja djevojka Klara Šalanci, a na zadnjem sjedištu Hilal Edebal, koja je teško povrijeđena i kasnije izgubila pamćenje i košarkašku karijeru.

Smrt Dražena Petrovića, jednog od najvećih košarkaša koje je Evropa ikada imala, ostavila je neizbrisiv trag u istoriji sporta, ali i bolnu priču o ljudskim sudbinama koje su se zauvijek promijenile u svega nekoliko sekundi. Tragedija koja se dogodila 7. juna 1993. godine na njemačkom autoputu kod Ingolštata odnijela je život slavnog košarkaša, dok su dvije žene koje su se nalazile sa njim u automobilu preživjele sa teškim posljedicama.

Za volanom crvenog „golfa“ bila je njegova tadašnja djevojka, njemačka manekenka Klara Šalanci, dok je na zadnjem sjedištu sjedila Hilal Edebal, mlada košarkašica turskog porijekla koja je u toj nesreći zadobila povrede od kojih se, kako je kasnije svjedočila, nikada nije u potpunosti oporavila. Dok je Draženova smrt potresla čitav sportski svijet, Edebal je ostala da se suočava sa drugačijom vrstom tragedije – gubitkom pamćenja, prekidom sportske karijere i pitanjima na koja ni decenijama kasnije nije pronašla odgovore.

Kobni trenutak na njemačkom autoputu

Tog kišnog predvečerja, putovanje koje je trebalo da bude samo još jedna vožnja između njemačkih gradova pretvorilo se u katastrofu. Kamion je iz suprotnog smjera izletio na kolovoz, probio zaštitne ograde i preprečio se preko gotovo cijele širine autoputa, ostavljajući vozačima veoma malo prostora za reakciju.

U crvenom „golfu“ nalazio se Dražen Petrović, koji je nakon reprezentativnih obaveza odlučio da putuje automobilom umjesto da sa saigračima nastavi put avionom. Za volanom je bila Klara Šalanci, a sa njima i Hilal Edebal.

Prema navodima iz policijskog uviđaja, automobil se kretao velikom brzinom, a udarac u kamion bio je koban za košarkaša koji je sjedio na suvozačevom mjestu. Petrović je imao samo 28 godina. Njegova smrt prekinula je karijeru koja je već tada predstavljala jednu od najimpresivnijih sportskih priča sa prostora bivše Jugoslavije.

Šta je policajac rekao o nesreći?

Okolnosti tragedije godinama su bile predmet rasprava, a posebna pažnja usmjerena je na brzinu kojom se automobil kretao i mogućnost da vozač izbjegne prepreku.

„Činjenica je da je Klara vozila prebrzo. Bila je mlada vozačica, s malo iskustva, i u takvoj situaciji nije se baš mogla najbolje snaći. Doletjela je u preprečeni šleper s brzinom većom od 160 kilometara na čas. Čak nije uspjela ni da reaguje, da koči. I da je uspjela da pokuša da zaustavi svoje vozilo, pitanje je kako bi sve to prošlo s obzirom da se šleper ispred njih pojavio iznenada. A onda je uslijedio strahoviti udarac od kojeg je Dražen, koji je u automobilu sjedio na suvozačevom mjestu, poginuo“, rekao je za „Slobodnu Dalmaciju“ policajac Binder koji je izvršio uviđaj.

Ipak, procjena policije i sudstva bila je da nije mogla da izbjegne nesreću i zbog toga nikada nije odgovarala.

Prema izvještaju „Süddeutsche Zeitunga“ iz 1996. godine, Klara je nakon nesreće nedjelju dana provela na intenzivnoj njezi. Jedini vidljivi fizički trag koji joj je, prema tim navodima, ostao bio je mali ožiljak na lijevom kapku. Nakon oporavka vratila se svakodnevnom životu, manekenstvu i košarci.

Klara Šalanci nastavila je život, ali tragedija nije zaboravljena

Klara Šalanci je nakon nesreće nastavila karijeru fotomodela, između ostalog radeći i u Sjedinjenim Američkim Državama, a ponovo se posvetila i košarci. Ipak, njeno ime ostalo je trajno povezano sa smrću Dražena Petrovića, pa su se pitanja o tragediji vraćala svaki put kada bi se govorilo o posljednjim danima legendarnog sportiste.

Tri godine nakon nesreće upoznala je Olivera Birhofa, čuvenog njemačkog fudbalera, sa kojim je kasnije zasnovala porodicu. Vjenčali su se 2001. godine, a 2007. dobili su kćerku. Međutim, porodični život obilježile su i teške tragedije. Godine 2010. izgubila je dijete u osmom mjesecu trudnoće, a iste godine preminuo je i njen brat Ladislav.

Klara se nije javno izvinila zbog nesreće niti je opširno govorila o Draženovoj smrti. Prema pojedinim medijskim navodima, nekoliko puta je nezvanično posjetila njegov grob, dok je Biserka Petrović, majka slavnog košarkaša, godinama nosila bol zbog gubitka sina i nije oprostila Klari.

Priča o njihovom odnosu ostala je jedna od najosjetljivijih tema povezanih sa ovom tragedijom, jer iza nje ne stoji samo pitanje odgovornosti već i bol porodice koja je izgubila dijete, kao i sudbina ljudi koji su preživjeli nesreću.

Hilal Edebal bila je treća putnica u automobilu

Dok se o Klari Šalanci godinama govorilo kao o Draženovoj djevojci i vozaču automobila, mnogo manje pažnje dugo je privlačila priča o trećoj putnici. Hilal Edebal, tada mlada košarkašica koja je studirala i igrala u Sjedinjenim Američkim Državama, takođe se nalazila u crvenom „golfu“ kobnog dana.

Edebal je pristala da putuje sa Klarom, kojoj je bilo potrebno društvo na putu od Minhena prema Frankfurtu. Njih dvije su na aerodromu pokupile Petrovića, koji je prethodno sa hrvatskom reprezentacijom doputovao iz Poljske. Umjesto da sa ostatkom ekipe sjedne u avion za Zagreb, Dražen je odlučio da put nastavi automobilom.

Hilal je poznavala Petrovića preko Klare i imala je priliku da prati njegovu karijeru.

„Znala sam Dražena preko Klare. Čak sam i gledala neke njegove utakmice za Nju Džerzi. Bio je vrlo drag čovjek“, rekla je prije 14 godina Hilal Edebal, koja je teško stradala u toj nesreći. Ona se nikad nije oporavila od gotovo potpunog gubitka pamćenja.

Tek godinama kasnije shvatila je da je bila dio tragedije

Posebno potresan dio njene priče jeste činjenica da se zbog teških povreda mozga i gotovo potpunog gubitka pamćenja nije sjećala samog udesa. Kako je godinama kasnije ispričala za „New York Daily News“, tek je naknadno shvatila da je nesreća u kojoj je ona teško povrijeđena ista ona u kojoj je život izgubio Dražen Petrović.

Zbog amnezije, mnoge detalje o događajima morala je da saznaje iz novinskih članaka i policijskih izvještaja. Sjećanja na raniji život bila su joj fragmentisana, a posljedice povrede nisu joj dozvoljavale da se jednostavno vrati osobi kakva je bila prije tragedije.

Prema njenom svjedočenju, nesreća je za nju značila gubitak dotadašnjeg života, sportske karijere i samostalnosti. Umjesto da nastavi da gradi budućnost kao mlada košarkašica, morala je da prolazi kroz dug oporavak i da se iznova suočava sa osnovnim stvarima koje je ranije uzimala zdravo za gotovo.

Pitanja o nepravdi proganjala su je godinama

U intervjuu za „New York Daily News“ Edebal je govorila i o emotivnom stresu koji je doživjela nakon nesreće, ali i o tome koliko joj je bilo teško da prihvati činjenicu da su se životi svih troje putnika zauvijek promijenili. Prema njenim riječima, Klara je nakon tragedije bila izložena i prijetnjama smrću koje su joj upućivali Draženovi obožavaoci. Istovremeno, Edebal je smatrala da njena nekadašnja prijateljica snosi najveću odgovornost za ono što se dogodilo.

Pitanja o tome zašto se sve dogodilo baš tog dana i zašto su posljedice bile toliko različite dugo su je mučila.

„Zašto je Petrović, čovjek takvog statusa i bogatstva, morao putovati iz Njemačke za Zagreb baš automobilom, a ne avionom? Zašto sam ja morala baš tada biti u Njemačkoj umjesto u SAD-u, gdje sam studirala i igrala košarku? Zašto sam ja morala izgubiti karijeru, a Dražen život, dok je ona koja je vozila uskoro mogla da nastavi svoju košarkašku i karijeru modela? Na kraju, je li Dražen prošao bolje od mene? Odnosno, bi li za mene bilo bolje da nisam preživjela?“, sve su to pitanja koja su se tih godina Turkinji rođenoj u Njemačkoj vrtjela po glavi.

„Jednostavno, to je previše nepravedno. Sve je bilo savršeno u mom životu do tog dana i fatalne nesreće“, rekla je Edebal iz svog istanbulskog doma za NYDaily News.

Njene riječi otkrivaju dubinu psihičkih posljedica sa kojima se suočavala. Dok je javnost Draženovu smrt doživljavala kao nenadoknadiv gubitak za košarku, Hilal je morala da se bori sa sopstvenim gubitkom – životom koji je poznavala prije nesreće.

Pogrešna identifikacija dodatno je zakomplikovala njenu priču

Nakon nesreće, u pojedinim novinskim izvještajima pojavile su se netačne informacije o identitetu treće putnice. Edebal je, prema navodima o njenom kasnijem svjedočenju, u nekim tekstovima bila pogrešno predstavljena kao Hilal Haene, dok su se širile i verzije prema kojima je u automobilu bila Klarina majka.

U stvarnosti, na zadnjem sjedištu nalazila se tada 23-godišnja košarkašica. Zbog teških povreda provela je osam nedjelja u komi, a zadobila je i prelome ruke i kuka. Posljedice su bile toliko ozbiljne da je izgubila mogućnost da nastavi životni i sportski put koji je do tada gradila.

Gubitak stipendije i prekid košarkaške karijere bili su samo dio problema. Mnogo teže bilo je to što nije mogla da se osloni na sopstvena sjećanja, pa je morala da rekonstruiše sopstvenu prošlost na osnovu onoga što su joj govorili drugi i onoga što je uspijevala da pronađe u dokumentima.

„Posljednjih 18 godina je bilo jako teško. Dražen je poginuo, i to je užasno, ali da je preživio, pitam se kakav bi život mogao imati. Kad pogledate automobil, jasno vam je da ne bi mogao nastaviti karijeru. I pitam se kako bi podnio činjenicu da više ne može da igra košarku“, rekla je u intervjuu prije 13 godina.

„U potpunosti sam izgubila pamćenje“

Oporavak nakon nesreće bio je dug i iscrpljujući. Edebal je morala ponovo da uči kako da se snalazi u okruženju koje joj je nekada bilo poznato, a podrška porodice bila joj je neophodna i za svakodnevne aktivnosti.

„Bilo mi je vrlo teško. Dugo sam bila na terapijama. U potpunosti sam izgubila pamćenje. Nisam prepoznavala ništa u Minhenu, gradu u kojem sam odrasla. Gdje god da sam pošla, roditelji su morali sa mnom.“

Prema njenim riječima, ljekari su joj u početku davali nadu da će se mozak vremenom potpuno oporaviti. Međutim, očekivani napredak nije se dogodio u mjeri u kojoj se nadala, pa je morala da prihvati da neke posljedice možda nikada neće nestati.

„Ljekari su mi rekli da će se moj mozak nakon šest do osam godina u potpunosti oporaviti, da će biti kao što je bio prije nesreće. Nažalost, nisam to dočekala. S vremenom sam odustala, zahvalna što sam preživjela, što mogu barem da hodam i govorim.“

Njena ispovijest predstavlja potresno svjedočanstvo o tome kako jedna saobraćajna nesreća može da promijeni više života u istom trenutku. Dražen Petrović ostao je upamćen kao košarkaška legenda čija je karijera prekinuta prerano, dok je Hilal Edebal nastavila da živi sa posljedicama koje su joj oduzele veliki dio prošlosti i promijenile budućnost.

Iza priče o kobnom putovanju tako su ostale dvije različite tragedije: smrt sportiste čije se ime i danas izgovara sa poštovanjem i život žene koja je preživjela, ali je morala da se izbori sa gubitkom pamćenja, karijere i osjećaja da je njen svijet nekada bio potpuno drugačiji.