U samo dvije godine u Bosni i Hercegovini ubijeno je 35 žena, 31 u Federaciji BiH i četiri u Republici Srpskoj.

Podaci Agencije za ravnopravnost polova (MHRR BiH), prikupljeni od tužilaštava, obuhvataju 2023-2024. i otkrivaju zastrašujući porast u odnosu na prethodni dvogodišnji period (16 ubistava u 2021–2022).

U najmanje 17 slučajeva žrtva je bila u partnerskom odnosu s počiniocem: ubijeno je 11 supruga i četiri nevjenčane partnerke. Evidentirane su i žrtve koje su bile majke (3), djevojke (2), te po jedna nana, punica i rodica. U 11 slučajeva nije bilo porodične veze, a jedan odnos još nije razjašnjen.


Najviše predmeta vodili su KT TK i KT KS – po osam slučajeva. Šest tužilaštava u posmatranom periodu nije imalo predmete ubistava žena: Tužilaštvo Brčko distrikta, KT BPK i Posavskog kantona, te OJT Banjaluka, Istočno Sarajevo i Trebinje.

Tragični niz nastavio se i 2025. – slučaj iz Kalesije, gdje je Emir Selimović ubio suprugu Inelu i 13-godišnjeg sina, pokazao je koliko je eskalacija predvidiva kada se dugotrajno nasilje ne zaustavi. Počinitelj je uhapšen nakon nekoliko dana bjekstva.

Pravni okvir je neujednačen: Federacija BiH je femicid nedavno prepoznala kao posebno krivično djelo, što otvara put strožim kaznama. U Krivičnom zakonu RS femicid i dalje ne postoji kao zasebno djelo.


Ovo nije samo statistika – to su imena, lica i porodice. Stručnjaci upozoravaju da su obrasci poznati (prijetnje, proganjanje, kontrola, prethodne prijave). Potrebni su brži zaštitni nalozi, uvezane evidencije između policije, tužilaštava i centara za socijalni rad, obavezni programi za počinioce i stalne javne kampanje. Nulta tolerancija na nasilje mora postati pravilo, a ne parola.

"Svaka od ovih brojki predstavlja ljudski život, porodicu i zajednicu pogođenu nepopravljivim gubitkom. Nažalost većina ubistava događa se u okviru partnerskih ili bračnih/porodičnih odnosa, što potvrđuje poznate obrasce nasilja – prijetnje, kontrola, proganjanje, dugotrajne tenzije koje, ako se ne prepoznaju i ne zaustave na vrijeme, eskaliraju u tragediju", rekao je za Aloonline sociolog Vladimir Vasić.

Kako je naveo, ovaj problem nije samo pitanje pojedinačnih incidenata, već reflektuje šire društvene i institucionalne slabosti. Neujednačen pravni okvir u Federaciji i Republici Srpskoj dodatno otežava efikasnu prevenciju, dok nedostatak koordinacije između policije, tužilaštava i centara za socijalni rad stvara praznine u zaštiti žrtava.

"U takvoj konstalaciji tvari “najdeblji kraj” izvuku žrtve koje su, stiče se utisak, nezaštićene u začaranom krugu obzirom da se kao društvo “probudimo” samo kad se nešto dogodi odnosno ponašamo se reaktivno", navodi Vasić.

Sociološki posmatrano, ovakvi zločini izraz su duboko ukorijenjenih rodnih nejednakosti, patrijarhalnih struktura i normalizacije nasilja nad ženama. Država i društvo moraju reagovati sa više aspekata, kroz strožije zakone, brze i učinkovite zaštitne mjere, obavezne programe za počinioce, te stalnu edukaciju i kampanje koje mijenjaju društvene norme i kulturu tolerancije nasilja.

"Svaka ubijena žena je opomena da nulta tolerancija na nasilje mora postati stvarnost, a ne samo parole. Samo kroz kombinaciju preventivnih mjera, institucionalne koordinacije i društvene mobilizacije možemo zaštititi živote i osigurati sigurnost žena u BiH", zaključio je Vasić