Stojčićeva je rekla Srni da je u početku njihova ideja bila da naslikaju pojedinačne radove, ali su na prijedlog mentora profesora Željka Jelića Kremanskog uradile zajednički rad koji je tehnički izveden u formi instalacije sa zvučnom montažom i vizuelnim elementima.

- Nas dvije smo oslikale rad, a profesor nam je obezbijedio zvučnik, sve to smo upakovale u audio-vizuelnu kutiju, a zvuk ostavlja poseban utisak na posmatrača - kaže ona.

Marinkovićeva pojašnjava da je svaka strana kutije posebno oslikana motivima lica na kojima se vide strah i bol koji su ti ljudi osjećali u koncentracionom logoru, a na jednoj strani su naslikale i lik uplakanog dječaka.

- Svaka slika je upečatljiv simbol stradanja u Jasenovcu, a zvuci koji dopiru iz kutije doprinose ukupnom doživljaju. Nadale smo se da ćemo ovim radom koji je izuzetak u odnosu na ranije godine privući pažnju komisije, da će oni prepoznati naš trud i razumjeti šta smo željele poručiti - ističe ona.

Govoreći o osjećanjima koja su se javljala tokom nastajanja "Pakovanja zla" Stojčićeva kaže da nije bilo lako jer sam rad na tako zahtjevnoj i teškoj temi budi tugu i strepnju.

- Strah koji su te nevine žrtve osjetile u logoru smrti pratilo je naše izražavanje kistom - kaže Stojčićeva.

Ona naglašava da je njena generacija svjesna kakav se užasan zločin desio u Jasenovcu jer se o toj temi dosta uči i sluša na časovima istorije i drugim predavanjima i da o tome treba otvoreno pričati kako se ne bi zaboravio i ponovio.

I Marinkovićeva kaže da nije bilo lako obrađivati temu tako tragičnog događaja, ali vjeruje da su uspjele svoje emocije iskazati na pravi način.

- Našim radom pokušale smo da izrazimo svu patnju ljudi i da prenesemo taj osjećaj na posmatrača. Drago mi je kada vidim da mladi ne zaboravljaju, što je naša generacija privilegovana da znanje o istoriji upotpuni kroz različita predavanja, a organizuju se i posjete, na primjer, Donjoj Gradini kakvu ćemo imati sutra - kaže Marinkovićeva.

Ove dvije mlade Prnjavorčanke aktivni su članovi likovne sekcije Gimnazije gdje svoju ljubav prema umjetnosti iskazuju živopisnim bojama i različitim tehnikama na slikarskom platnu, često i u slobodno vrijeme opuštaju se crtajući ili slikajući, a postoje i razmišljanja da hobi nakon završetka srednje škole pretvore u profesiju.

Marinkovićeva još nije odlučila šta će upisati poslije Gimanzije, ali, kaže, Likovna akademija uvijek postoji kao opcija.

- Ne znam da li će biti glavni ili sporedni izbor, ali je sigurno da se želim baviti nečim što uključuje kreativnost i ispoljavanje emocija i ideja. Umjetnost je dobar način da se iskažemo kao ljudi i pokažemo ko smo - ističe ona.

Stojčićeva napominje da je ljubav prema slikanju naslijedila od starije sestre, da je član likovne sekcije bila u osnovnoj školi, a sada i u Gimnaziji.

- Stvaramo u lijepom ambijentu, u sekciji nas je šest, uvijek vlada opuštena atmosfera, razgovaramo, šalimo se, družimo, radimo, a profesor nam pomaže savjetima kako da poboljšamo slikanje ili crtanje. Kada sam kući rjeđe slikam zbog školskih i drugih obaveza - priča ona.

Stojčićeva kaže da je izglednije da će se za dalje školovanje opredijeliti prema drugim smjerovima, a da će slikanje ili crtanje ostati kao hobi u momentima opuštanja i odmora.

Nagrade ovogodišnjim pobjednicima konkursa "Sjećanje na nevino stradale žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac", na koji je prstiglo 158 učeničkih likovnih radova iz 65 srednjih škola, biće uručene sutra u Donjoj Gradini.