Miodrag Račić, penzioner iz Bok Jankovca kod Gradiške, mogao bi o svom životu napisati roman. Nadaleko nema boljeg majstora za traktorske motore i hidrauliku, razumije se i u automobilske motore, a volan ne ispušta iz ruku gotovo sedam decenija.

Miodrag je bio profesionalni vozač u nekadašnjem Kazneno-popravnom domu u Staroj Gradišci. Svuda je stizao na vrijeme, bio je pouzdan i tačan kao sat. Ipak, nijedan vozač sa ovih prostora, a možda i iz regije, nije dao „gas do daske“ na stazi za trke formule jedan. Bilo je to u Italiji, u Monci.

„Otišao sam sa kolegom u Moncu sa ciljem da pogledamo i kupimo neke mašine za obradu drveta. Italijani, pravi trgovci, provedoše nas po cijelom gradu da bi osigurali prodaju. I najednom uđosmo na čuvenu stazu „formule jedan“. Na ulazu staviše ogledala ispod auta, pogledaše da ne prosipa ulje. Italijan je ludovao sa „Lančiom“, a ja za njim sa „Pežoom 604“. Tri hiljade kubika, „šestak“, aždaja od auta, prisjeća se Račić.

I dok je „Lančia“ sa lakoćom savladavala zavoje i druge zamke na stazi, Miodrag Račić je za njim imao problema. Brzinomjer je pokazivao da vozi preko 200 kilometara na čas.

„Ulazim u dupli zavoj, auto ispred mene ima stabilizatore, a moj „Pežo“ klasične amortizere. Tako sam čas vozio na lijevim, čas na desnim točkovima, ali se nisam prevrnuo. Mogao sam i izletjeti sa staze i presjeći put preko ledine, ali sam želio pokazati Italijanima da Alonso nije ništa bolji od mene“, prisjeća se Knez.

Prije desetak godina pročula se priča da je Miodrag Račić uhvatio živu lisicu sajlom za svinje. I to ne bilo gdje, već u vikendici svoje rođakinje, bivše predsjednice Skupštine opštine Gradiška Mare Drinić. Pošto je vikendica građena u planinskom stilu, sa krovom do zemlje, lisici nije bio problem da se skloni unutra. Iako je lovac, Knez je krenuo na mudru lisicu bez puške i metaka.

„Podužim grabljama sam je ispitao da li je ljuta, bijesna i neprijateljski raspoložena. Stjerao sam je u ćošak i pred kamerama i reflektorima je polako nadmudrivao. A onda su mi donijeli sajlu za hvatanje svinja. Uspio sam je staviti preko lijinih zuba i izvesti van. Oslobodio sam je i pustio u prirodu. O tome govori televizijska reportaža , to je istinita lovačka priča“, tvrdi Račić.

Ovog, uvijek nasmijanog brkajliju, svi redom zovu Knez. Titulu je zaslužio jer je duže od dvije decenije rukovodio mjesnom zajednicom.

„Bez obzira na to koja je vlast vladala na nivou Gradiške ili Republike Srpske, ja sam pobijeđivao u Bok Jankovcu i Mačkovcu. Otišao sam rano u penziju i imao vremena na pretek. Već 35 godina sam penzioner. Prvi ček mi je poštar donio kad sam imao četrdeset godina. Nadam se da će mi sa penzijom svraćati u dvorište još 30 godina, priča Miodrag Račić Knez.

Miodrag Račić vješto vesla i upravlja čamcem po nabujaloj Savi, upravlja kombajnom, bavi se mehanikom, razumije se i u popravljanje i održavanje bicikala, posebno ženskih.

Voli i igre na sreću i često dobija, što tumači svojom pozitivnom energijom i dobrim raspoloženjem u svako doba dana i godine.

Boško Grgić