Na prelijepom imanju u obližnjoj Vrbaškoj Bosa, kako je zovu prijatelji i rodbina, bavi se i pčelarstvom.

Svaki slobodni trenutak u sezoni koristi da skokne do pčelinjaka. Bosiljka je instruktorica vožnje, svakodnevno vozačkim vještinama obučava i mlade, a sve češće i one srednjovječne, a dobrom organizacijom posla postigne sve.

„Pčelarstvo je naša porodična tradicija, prenosi se sa koljena na koljeno i ja sam ovaj posao prihvatila i zavoljela. Nemamo mnogo društava, dvadesetak, toliko nam dozvoljava i vrijeme i prostor, ali oko njih sve odradimo kako treba i nema problema. Ovu zimu, koja nije bila jaka, sva pčelinja društva su lako podnijela, čini se da će proljeće biti medonosno. Radujem se proljeću“, priča Bosiljka.

U pauzi između časova vožnje ili kad joj kućne i majčinske obaveze to dozvole Bosa je u pčelinjaku. Diplomirala je ekonomiju i tačno izračunala u kom poslu će najbolje profitirati i biti svoj na svome. Od oca Milana naslijedila je i ljubav prema poslu, to joj je opredijelilo zanimanje.

Žene instruktorke su veoma potrebne u ovim vremenima. Obučavam mahom mlade, pa i nešto starije i srednjovječne gospođe, mada to i nije striktno pravilo. Njima je lakše i prijatnije kad je pored njih instruktorka. Svakog petka, kada je polaganje pred komisijom, dijelimo radost uspjeha, i to mi daje dodatni motiv. Radujem se zajedno sa njima, neopisiva je i radost kada u vožnji sretnem nekog od svojih kandidata za volanom. Poželim im mnogo sreće i uvijek savjetujem da ne žure i da paze i sebe i druge“, iskrena je Bosiljka Knežević Štrbac.

Uvijek nasmijana i raspoložena za razgovor, Bosa plijeni pažnju mnogih oko sebe. Respektuju je i kolege instruktori, ali i pčelari i sugrađani. Jednostavno svi je smatraju uspješnom ženom i osobom punom optimizma i pozitivne energije.

Sutra je nedjelja i Bosiljka će većinu vremena provesti sa porodicom u gradu, ali i sa pčelama u pet-šest kilometara udaljenoj Vrbaškoj.

Boško Grgić