Dok je bio vlasnik kultne kafane „Ribar“, koja je „ustuknula“  mjesto  modernoj stambenoj zgradi, Stojan Jerković u njenom centralnom mjestu držao je stari točak. O točku su se ispredale priče, starost, porijeklo, obim, vrstu drveta i druge osobine određivali su mu gradiški književnici, slikari, vajari, novinari, šumari, svirači i mnogi drugi koji su utočište pronalazili u ovoj kafani.

Stojan kaže da ga je najbolje definisao poznati slikar Borislav Prpoš.

„Riječ je o tesanom hrastovom  točku od drvenih volovskih kola. Točak se okretao i nosio teret za vrijeme turske vladavine na ovim prostorima. Prpoš je rekao da je minimalno star četiri vijeka. A Boro je bio poznati vajar, slikar, procijenitelj vrijednosti umjetnina i vještak, pa sam mu odmah povjerovao“ rekao je Jerković.

Nakon rušenja stare kuće Jerković je postao vlasnik veće parcele zemljišta, odmah na desnoj obali Save, u obližnjem selu Mačkovac. Tu se „otkotrljao“ i stari drveni točak, ali i drugi antikviteti.

„Moja kafana bila je  jednim dijelom muzej, jer ju  je krasila tabla opančarske radnje mog pokojnog tasta, ovaj točak, staro sidro, gitare, ribarske mreže... U drugom dijelu su bile knjige svih pisaca koji su sjediliu kafani i ispijali kafu i rakiju uz riblje specijalitete. Dio starina sam prenio u Klub penzionera, a  one srcu milije u Mačkovac, gdje pravim konobu, kopam ribnjak, pravim kutak za mene , porodicu i moje prijatelje“, rekao je Stojan Jerković, poznatiji kao Bajo.

U starom savskom čamcu napravićecvijetnjak, od drvenih buradi će praviti stolove, svoje uloge naći će i vesla i drugi predmeti bez kojih ribari ne mogu. Naravno počasno mjesto zauzeće kotlić, roštilj, dagara i sušnica za sušenje ribe.

Boško Grgić