Malo ko zna da  su Grbavci, prelijepo potkozarsko selo, prije 111 godina imali uputsvo o konzumiranju šljivovice i drugih alkoholnih pića, ali i pobratimstvo za borbu protiv upotrebe alkoholnih pića. Zadatak pobratimstva bio je i čuvanje i podizanje narodnog zdravlja u BiH.

Ovo je napisano na koricama Pravila, protokolisanih i ovjerenih taksenom markom od 20 helera, tačno prije 111 godina, davne 1914. godine.

Ovaj rijetki dokument čuva Željko Blagojević, nekada uspješan direktor, pedagog, humanista, a inače proizvođač vrhunskih rakija od šljive, i poljoprivrednik iz Grbavaca.

"U Grbavcima je djelovalo Pobratimstvo srpskog društva za borbu protiv upotrebe alkoholnih pića i za čuvanje i podizanje narodnog zdravlja uopšte za Bosnu i Hercegovinu. Evo knjižica kao dokaz, crno na bijelo", kaže Blagojević, inače diplomirani pedagog, promoter seoskog turizma, lijepe prirode, zdravog života i proizvođač kvalitetne rakije.

Neupućeni se s pravom pitaju kako to da su Grbavčani, koji važe za čestite ljude, zaboravili na svoju istoriju i propisana pravila. Željko Blagojević sve to posmatra iz pedagoškog ugla.


"Ko pravilno pročita i protumači ovu knjižicu doći će do valjanih zaključaka. Jasno je da alkoholizam vodi u beznađe, neimaštinu, nasilje i haos. Ali ova naša kozaračka rakija traži viteštvo i čojstvo, traži naspram sebe poštena čovjeka. Čovjek koji se sprema da popije čašicu rakije mora da je čist sam pred sobom. Da ima valjan razlog i da je ispije s poštovanjem. Bez rakije je nezamislivo rođenje djeteta, rođendan, krštenje, pokrivanje kuće, ženidba, pa i  razvod i smrt", nabraja Blagojević.

Čašica - dvije dobre rakije, prema Blagojeviću, koji pravila tumači kao skupštinski poslovnik, je korisna. Popravlja cirkulaciju, ubrzava metabolizam, a nezamislivo je preležati i  običnu gripu ili prehladu bez obloga od rakije. Zbog toga je, kako u šali kaže, pripremio nekoliko amandmana, koji bi nakon 111 godina trebali dopuniti Pravila srpskog društva za borbu protiv upotrebe alkoholnih pića.


"Rakija ne trpi kukavice. Ona je čista, plod kozaračkog sunca, kiše i zemlje i traži čistog i poštenog čovjeka spram sebe. Ona kukavice prvo baca pravo u šamac pored puta, pa onda u očaj i beznađe. Ali pravome čovjeku daje snagu, lijek je za bolesnog i najbolja milošta od pamtivijeka. S njom se dočekuju i najbolji ljudi, osvjetlava obraz i pokazuje kakav je ko domaćin", sa ponosom o rakiji sa pedagoške strane priča Željko Blagojević.

Zanimljivo je da je Blagojević svojom rakijom  u prelijepom potkozarskom ambijentu često dočekivao „visoke“ goste iz raznih sfera života. Glumci Stojan Matavulj, za života Ivan Bekjarev i Draško Vidović, gitarista Daleke Obale Jadran Vučković, akademski slikari, pisci i  razni okorjeli boemi imali su samo riječi hvale za grbavački svjež vazduh, hladnu vodu i ljutu šljivovicu.

I svi su se redovno  slagali  da su pravila dobro napisana, a rakija dovoljno odležala i da je pitka i ljekovita.


Boško Grgić