Prepodobni Patapije. Rođen i vaspitan u veri i strahu Božjem u gradu Tivi Misirskoj od roditelja blagovjernih. Rano uvide i prezre sujetu ovoga svijeta i udalji se u pustinju Misirsku, gdje se predade podvigu očišćenja srca svoga od svih svjetskih želja i pomisli radi ljubavi Božje.

No kada se dobrodetelj njegova proču među ljudima, počeše mu ljudi dohoditi i od njega utoljenja svojim mukama iskati. Bojeći se slave ljudske, koja um ljudski pomračava i od Boga odvaja, Patapije pobježe iz te pustinje u Carigrad. Jer, mišljaše ovaj čudni svetitelj, da će se možda lakše skriti od ljudi među ljudima u gradu negoli u pustinji. Blizu crkve Vlaherne u Carigradu napravi sebi kolibu, i tu, zatvoren i nepoznat, nastavi svoj prekinuti isposnički podvig. No svjetlost se ne da skriti. Neki dečko, slijep od rođenja, vođen Promislom Božjim, dođe svetom Patapiju i zamoli ga za molitvu Bogu, da bi progledao i vidio tvar Božju, te još većma Boga proslavio.

Smilovao se Patapije na stradalnika, pomoli se Bogu i dečko progleda. To čudo otkri bogougodnika cijeloj prestonici, i ljudi povrveše njemu za lijek, utjehu ili pouku.

Tropar (glas 8):

Sveti apostoli Sosten, Apolos, Tihik, Epafrodit, Onisifor, Kifa i Kesar. Svi oni praznuju se 4. januara sa ostalim manjim apostolima. Posebno praznuje se sveti Apolos 10. septembra, Onisifor 7. septembra, Kifa i Kesar 30. marta. Sveti Sosten bi episkop u Kesariji. Tihik - njegov nasljednik na istom mjestu, Epafrodit u Adrijaniji Pamfilijskoj, Kifa u Ikoniji a Kesar u Koroni Peloponeskoj. Svi s plamenom ljubavlju propovedahu Jevanđelje Hristovo i za Njegovo sveto ime muke pretrpeše i u carstvo vječne radosti pređoše.

Sveti mučenici u Africi. Postradali od jeretika arijevaca u vreme vlade kralja vandalskoga Gunerika ili Genzerika (477-484) za istinu vjere pravoslavne. Dva sveštenika sažežena, šezdesetorici jezici odrezani, tri stotine mirjana posečeni. Svi postradaše, ali smrću svojom laž pobijediše. Pravoslavlje utvrdiše i nama ga čista i svjetla ostaviše. Gospod ih uvjenča vijencem slave u carstvu Svom besmrtnom.

Patapije, sličan moreplovcu,
Što na buri upire poglede
Gdje će vidjet svetlost pristaništa
Iz ovoga svijeta sujetnoga,
Uzburkanog vjetrovima strasti,
Pomračenog tminama sujete;
U nebesa pogled upiraše —
Patapije, sličan moreplovcu.
Duh je oko za viđenje neba
I čudesnog svijeta nebeskoga,
Duh istinit u srcu čistome.
Patapije duh upravi Bogu,
Srce omi umilnim suzama,
a napregnut svetlost iščekuje,
Svetlost neba, tihog pristaništa
Patapije, sličan moreplovcu.
Koji traži, onaj i nalazi,
Koji kuca, onom se otvara,
Bog milosni ljubi svetitelje,
Carstva Božjeg žedne iskatelje.
Patapijev pogled ulovio,
I nebesku svetlost mu otkrio,
Patapije vide — zaplakao,
Božju svetlost suzam' razgoreo
Dok doplovi k tihom pristaništu.
Trag mu osta divnim putokazom
Putnicima na pučini svijeta.