Mila Grujić nije došla u rat slučajno. Bila je obrazovana, obučena i iskusna. Završila je Višu kriminalističku školu, školu rezervnih oficira u Bileći, gdje je stekla čin potporučnika, a uz to je bila karatista sa crnim pojasom. Godinama prije rata radila je u državnoj bezbjednosti u Mariboru, gdje se susretala sa najtežim oblicima kriminala. Mogla je da ostane tamo, međutim odabrala je front.

Čim je rat počeo, napušta Sloveniju i dolazi u zavičaj, među svoj narod, da brani Republiku Srpsku.

Krajem 1992. godine Mila dobrovoljno pristupa elitnoj jedinici „Vukovi sa Drine“, gdje biva raspoređena među izviđače, u prvi borbeni red. Vrlo brzo postaje poznata kao specijalac za hvatanje „živih jezika", ulazeći u neprijateljske rovove, gdje nema mjesta ni za grešku ni za strah.

Bila je i komandir čete, a njeni saborci svjedoče da je u svakoj akciji dobrovoljno išla prva. Tri puta je ranjavana. Posljednji put, pred sam kraj rata, zadobila je teške povrede zbog kojih je izbačena iz stroja. Slijedile su dvije godine teške rehabilitacije i borbe da ponovo prohoda.

I uspjela je.

Stala je ponovo na vlastite noge.

Intervju iz 1994. godine

U januaru 1994. godine, Mila Grujić, dala je intervju za Drinski-list Zvorničke pješadijske brigade. U nastavku intervju prenosimo u cijelini:

Sigurno voliš vojsku i posao koji u njoj radiš, pa me zanima kako si to počela?

"Završila sam školu rezervnih oficira u Bileći i tamo dobila čin potporučnika. Imala sam želju da se aktiviram. Prije rata, još dok smo vjerovali u bratstvo i jedinstvo, na Кušlatu, u Drinjači, obučavala sam mladiće i djevojke prvim borbenim vještinama pred njihov odlazak u vojsku. Inače, završila sam i višu kriminalističku školu i radila sedam godina u Mariboru, u državnoj bezbjednosti. Tamo sam se susretala s raznim kriminalcima koji su švercovali oružje i drogu. Naši sadašnji neprijatelji su "mačiji kašalj" u poređenju s njima. Кad je počeo rat u bivšoj Bosni napustila sam Maribor, svoj stan i posao i došla među svoj narod da se s njim borim. I nije mi žao što sam tako učinila. S "Vukovima" sam od prvih dana rata", kaže Mila.

O čemu razmišljaš prije nego što kreneš u akciju?

"Prije akcije o mnogo čemu, ali kad krenem onda mozak "isključim", ni o čemu drugom ne razmišljam nego samo o izvršenju zadatka. U akciji, kao komandir, vodim računa o tome da zajedno sa svojim borcima neprimijećeno priđemo što bliže neprijatelju i da ga što brže savladamo. Iskustvo me tjera da uvek idem prva. Moj princip u ratu je da pucam na neprijatelja kad to on isto čini na mene. Imala sam više slučajeva da lično uhvatim žive neprijateljske vojnike. Ni jednog nisam maltretirala, nego ih kao zarobljenike predam komandi", veli Mila.

Jednom svom ranjenom borcu si spasila život!

"Desilo se to na Parlogu. Bio je pogođen snajperskim metkom. Drugi su mislili da se tu radilo o običnoj ogrebotini, jer nije bilo krvi. Ja sam znala da je u pitanju unutrašnje krvarenje, jer sam i ranije imala takvih slučajeva. Smjestila sam ranjenika u auto, položila ga na stomak da ne bi došlo do izliva veće količine krvi i onda sam krenula kroz šumu, preko njiva i kanala do sporednog puta. Sve je to bio brdovit teren. Vozila sam pažljivo zbog ranjenika. Dok smo prolazili uzanim prolazom između drveća, lako se moglo desiti da se zaglavimo. Nisam se plašila za sebe, već za ranjenika. Važno mi je bilo samo da ga na vrijeme dovezem do bolnice. Pet minuta da sam zakasnila, tako mi je rekao ljekar, ranjenik ne bi više bio živ", rekla je Grujićeva tada.

„Univerzalac“ među specijalcima

Komandant Podrinjskog odreda specijalnih snaga, kapetan Legenda, isticao je da je "Mila prva žena dobrovoljac" sa kojom se susreo u ovakvim jedinicama. Kroz obuku se uvjerio da "odlično poznaje sve ratne vještine", da sigurno rukuje svim vrstama oružja i minsko-eksplozivnim sredstvima.

Njen komandir Mirokija svjedočio je da Mila u svakoj akciji "dobrovoljno ide kao čelni izviđač".

Kombinacija vojničkog znanja, iskustva iz bezbjednosnih struktura i borilačkih vještina, učinila je Milu Grujić onim što su njeni saborci često govorili bez zadrške - pravim "univerzalcem".