Za pravoslavne vjernike sutra počinje šestonedjeljni Božićni post, koji prethodi Božiću,. Priprema za Božić, koji se proslavlja 7. januara, potpuna je ako vjernik na kraju šestonedjeljnog posta pristupi svetim tajnama ispovijesti, pokajanja i pričešća. Ovim povodom episkop bihaćko-petrovački Sergije uputio je poruku svim vjernicima SPC.
Njegovu poruku prenosimo u cjelosti:
Episkop Sergije: Dveri Božićnog posta
Otvaraju se pred nama dveri Božićnog posta, kao još jedna prilika da popravimo sebe, da zastanemo na tren i da se zamislimo nad smislom sopstvenog života. Bog nam pruža priliku da pogledamo ka Nebesima, da ugledamo Lik NJegov u srcu svome, jer ako nemamo Boga u sebi onda nam je sve uzaludno, besmisleno i prazno.
Svaki put, koji nas ne vodi Bogu, nije put već obična stranputica, koja vodi u pogibelj. Na tim i takvim stranputicama hodi čovječanstvo u kojem živimo, jer svuda oko nas čuju se samo priče o ratovima, nesrećama, sukobima, a mržnja isijava iz novinskih napisa, televizijskih emisija, a sjeme straha koje se uporno sije rađa malodušje, očajanje i besmisao u dušama onih kojima je ovaj svijet jedino što smatraju svojim.
Današnje čovječanstvo ne voli čovjeka, pa je ljudski život tako bezvrijedan u očima onih koji podstiču postojeće i započinju nove ratove, koji su ogrezli u pohlepi, jer ne znaju da je u samo jednom čovjeku, ma ko to on bio, sadržana cijela vaseljena.
Ne ljube bogati siromašne, ni moćni nemoćne, ni zdravi bolesne, a baš u takvima, koje je svijet odbacio, Gospod je posijao sjeme Jevanđelja. Zato gledajmo u lice svakog čovjeka kao u Samog Gospoda Hrista Isusa, Koji nam je rekao: „Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste" (Mt. 25, 40).
Zato nam je Nebo potrebnije no ikad, da ne bismo izgubili sebe u truleži ovoga svijeta, u njegovoj prolaznosti i sve većem besmislu u koji nepovratno tone. Kličimo Bogu i Svetima na Nebesima i njima se molimo, a ne zemaljskim poglavicama kojima ljudski život i njegovo dostojanstvo, od Boga dato, vrijedi malo ili ništa. Dajmo srce Gospodu, da bismo sačuvali ljubav koju još uvijek imamo među sobom.
Dveri Posta su otvorene: pođimo putem koji nam je od Otaca ostao, koji je od Gospoda blagosloven i koji će nas odvesti tamo gdje je naš jedini cilj – u zagrljaj Boga Višnjega. Ostalo nam i ne treba, ako smo hrišćani, a jesmo i bićemo, sada i zauvijek.
Post je put koji moramo preći, sa molitvom na usnama, sa Gospodom u srcu, ali i sa ljubavlju prema bližnjima, jer je nemoguće voljeti Gospoda a ne voljeti one koje nam je On darovao da budu saputnici na našem zemaljskom drumu.
Istrajmo na putu kojim ćemo ići narednih 40 dana, da bismo u miru, radosti i duhovnom spokojstvu dočekali svijetli dan Rođenja Hristovog!
Neka nam je srećno i Bogom blagosloveno!
BONUS VIDEO:
;t=6s