Svi smo ostali začuđeni i zaprepašteni kada je izvor Faktora rekao da službenici Granične policije Bosne i Hercegovine čak 18 godina nisu imali ljekarski pregled.

Da, upravo oni koji bi trebali čuvati granice naše države, a samim tim i nas. Pritom ne trebamo ni spominjati, jer svi znaju, ti ljudi nose oružje. U trenucima slabosti, fizičkog ili pshihičkog rastrojstva, svakom se može desiti da "pukne", ali ovim ljudima ne bi smjelo. Nikako!

To bi trebalo da budu najzdraviji i najsposobniji ljudi koje ova država ima, kao i sve ostale policijske agencije koje čuvaju ovu zemlju i njene građane.

No, oni koji nose oružje ne predstavljaju opasnost samo drugima, nego i sebi. Kao što smo već rekli, psihičko rastrojstvo ovim ljudima se ne bi smjelo desiti.

Nažalost, jeste. Dešavalo se. Svjedoci smo raznih slučajeva proteklih godina. Upotrebljavali su službeno oružje i na sebi i na drugima. 

Slučajevi ubistava i samoubistava graničnih policajaca

U  augustu 2005. godine pripadnik Granične policije BiH Anis Bandić je na graničnom prijelazu Metaljka kod Čajniča ubio svog kolegu Bojana Prodanovića. 

Radenka Vujovića 2005. godine ubio je pripadnik Granične policije BiH Neđo Mastilo, protiv kojeg je nakon dugo vremena podignuta i optužnica.

Fahrudin Perla, pripadnik Granične policije BiH, 2011. godine ubio je svoju suprugu Mirsadu hicima iz službenog pištolja. Ubistvo se dogodilo u porodičnoj kući supružnika pred dvoje maloljetne djece. Kada je policija tada došla na mjesto događaja, Mirsada je još davala znakove života. 

Međutim, nesretna žena je zbog šest metaka ispaljenih u grudni koš i leđa preminula u Domu zdravlja Goražde.

Fahrudin Perla je tada u Tužilaštvu ispričao kako je neposredno prije ubistva od supruge zatražio majicu da obuče. Onda je ona nešto opsovala i rekla mu da je nađe sam. On je tad uzeo pištolj i ubio je.

Nakon šest godina, 2017. kada je iz zatvora došao kući na dopust, objesio se. Kako kažu, bio je u psihičkom rastrojstvu, a tijelo je nađeno u fazi raspadanja, jer je danima bilo u kući. 

No, mnogo je slučajeva samoubistava graničnih policajaca, što itekako pokazuje da mnogi nisu u dobrom psihičkom stanju. 

Pripadnik Granične policije BiH Ranko Zubac (40) iz Trebinja ubio se pucanjem iz vatrenog oružja u augustu 2011. godine. 

Željko Draganović (41) iz Matića kod Orašja, pripadnik Granične policije BiH, izvršio je samoubistvo 2012. godine. Draganović se ubio pucajući iz vojničke puške. 

U aprilu 2021. godine pripadnik Granične policije BiH B. J. skočio je s mosta u rijeku Savu na graničnom prijelazu Rača, nakon što je završio smjenu. Srećom, kolege su ga uspjele izvući. 

U maju 2021. godinje 23-godišnji L. M, pripadnik Granične policije ubio se u porodičnoj kući u Orašju. Samoubistvo je izvršio pucajući iz službenog pištolja. 

U aprilu 2023. godine. u centru Trebinja se ubio granični policajac koji je imao psihičkh problema. Policajac je nekoliko mjeseci bio na bolovanju sa dijagnozom nesanice i mentalnih problema, a nažalost niko od šefova nije obavio razgovor sa njim. Postavlja se pitanje zašto mu je dozvoljeno da nosi oružje u stan dok je bio na bolovanju.

Podrška psihologa

Ovo su samo neki od slučajeva, jer ako bismo nastavili pisati šta se sve dogodilo, trebalo bi nam nekoliko tekstova.

Evidentno je da ljudima treba pomoć i redovni ljekarski pregledi, kao i podrška psihologa.

U Graničnoj policiji BiH su nam priznali da su granični policajci zadnji ljekarski pregled imali 2008. godine, te da su prilikom prijema novih graničnih policajaca oni dužni dostaviti ljekarski pregled. Što je sasvim normalo i obavezujuće kada se zapošljavate u bilo kojoj ustanovi, instituciji, privatnoj firmi, pa i ako ne nosite oruže. 

"Policijski službenici Granične policije Bosne i Hercegovine poslije završetka procesa prijema kadeta imaju obavezu obaviti ljekarski pregled koji je prilagođen potrebama obavljanja zadataka policijskog službenika. 
Zakonom o policijskim službenicima BiH, kao ni pripadajućim podzakonskim aktima nije propisana obaveza obavljanja ljekarskih pregleda policijskih službenika. Odlukom o povjeravanju poslova utvrđivanja zdravstvenog stanja zaposlenih u Graničnoj policiji BiH od 19.3.2009. godine, Granična policija BiH upućuje policijske službenike na vanredni ljekarski pregled po zahtjevu rukovodioca osnovne organizacione jedinice.
Granična policija BiH je samoincijativno organizirala ljekarski pregled za sve zaposlene 2008. godine", rekli su za Faktor iz Granične policije BiH. 

Samim tim su potvrdili tvrdnje da granični policijaci ljekarski pregled nisu imali 18 godina, da ih zakon ne obavezuje da ga imaju, te da su oni ovaj posljednji, koji je urađen 2008. godine, uradili samoinicijativno.

Iz Granične policije BiH takođe kažu da je njihovim službenicimima u svakom momentu dostupna psihološka pomoć.

"Granična policija BiH ima sistematizovano radno mjesto psiholog koji je dostupan za pružanje podrške i stručnu pomoć svim zaposlenim", naveli su.

No, izvor Faktora dodaje da je to u najmanju ruku smiješno, jer je jedan psiholog nedovoljan na 2.200 uposlenih. Takođe, tvrdi da je spomenuta psihologinja dest godina bila sekretarica, te da joj nikad niko nije otišao.

Takođe, njena kancelarija je u Sarajevu, i nije blizu niti jednom graničnom prijelazu. Izvor također tvrdi da spomenuta psihologinja, i ako se ode kod nje, ne izdaje nikakav nalaz niti dobijate bilo kakav papir, kako bi se zaštitili od eventualne tužbe. 

Šta kažu u Sindikatu

Ovim povodom Faktor je kontaktirao i predsjednika Sindikata Granične policije Dragana Matovića koji kaže:

"Tačno je da ima previše samoubistava mladih graničnih policajaca. Mi lično nismo zadovolji time što se ne rade ljekarski pregledi. Zalažemo se za promjenu Kolektivnog ugovora u kojem bi glasilo da je obaveza da svaki granični policajac mora na redovni ljekarski pregled minimanlo jednom u tri godine, a po potrebi i vanredno. Što se tiče psihologa, ljudi nisu ohrabreni da mu se obraćaju. Još to kod nas nije zaživjelo".