Povodom Međunarodnog dana volontera, u prostorijama Crvenog krsta u Banjaluci susreli smo se s mladim ljudima koji svoju svakodnevicu posvećuju drugima, bez aplauza, bez reflektora, bez velikih riječi. Njihove priče pokazuju da humanost i dalje živi u tišini, u gestovima koji nisu glasni, ali duboko mijenjaju živote.

Među njima su Adrijana Petričević i Slaviša Stojičić, dvoje mladih volontera čiji osmijesi i energija odmah otkrivaju zašto Crveni krst često nazivaju mjestom gdje se rađa dobro.

Adrijana je u Crveni krst ušla u drugoj godini srednje škole i, kako kaže, od tada nije poželjela da ode. Već godinu i po dana aktivno učestvuje u brojnim aktivnostima, od posjeta socijalno ugroženim porodicama do organizovanja akcija darivanja krvi i obilježavanja važnih dana posvećenih humanosti.

"Nisam željela da vrijeme prolazi, a da ne radim ništa što ima smisla", kaže tiho dodajući da joj je najljepši trenutak kada vidiš da se nečiji dan promijenio samo zato što si se pojavio. To vrati i više nego što daš.

Adrijana pripada onoj generaciji mladih koja odbija da bude pasivna. Njena posvećenost je gotovo zarazna, dok govori o akcijama, o ljudima kojima su pomagali, o emocijama koje se pamte, jasno je da volontiranje za nju nije obaveza, nego način života.

Rame uz rame sa našom sagovornicom stoji i Slaviša Stojičić koji je tu već četiri godine. Njegov volonterski put počeo je, takođe, u školskim klupama, a nastavio se kao priča o upornosti, zajedništvu i osjećaju odgovornosti prema zajednici.

Tokom proteklih godina učestvovao je u nizu aktivnosti: distribuciji paketa pomoći, radu javnih kuhinja, logistici tokom vanrednih situacija, uključujući i pandemiju COVID-19. Prisjeća se dana kada su se na poziv odazvali i bivši volonteri koji su godinama ranije otišli jednostavno zato što je trebalo pomoći.

"U takvim trenucima shvatiš koliko je volonterska zajednica snažna", kaže naš sagovornik. Dodaje da svi volonteri sa kojima biva u Crvenom krstu ne dolaze po obavezi, već iz razloga što znaju da bez njih neke stvari jednostavno ne bi bile urađene.

Slaviša naglašava da Crveni krst nije samo prostor humanitarnih akcija, to je i mjesto prijateljstva, podrške i neobjašnjive povezanosti ljudi koji se prije toga nikada nisu poznavali.

"Kada pomogneš nekome, osjetiš nešto što ne može da se objasni. To je razlog zašto uvijek ponovo dođem", kazao je.

Oboje volontera imaju jasnu poruku povodom Međunarodnog dana volontera: humanost je stvar odluke, ne privilegije.

"Volontiranje te nauči da svaki čovjek vrijedi i da je svaka mala akcija važna", kaže Adrijana.

"Nekada je dovoljno da samo dođeš", dodaje Slaviša.

Na dan kada svijet obilježava Međunarodni dan volontera, Crveni krst Banjaluka ponosno stoji na ramenima upravo ovakvih mladih ljudi. Njihove priče nisu spektakularne, ali su duboke. Nisu glasne, ali odjekuju, a definitivno neće biti ni kratke, jer naši sagovornici planiraju u humanoj misiji biti redovni akteri.

U vremenu kada se empatija često potcjenjuje, Adrijana i Slaviša dokazuju da humanost ima svoje mlade čuvare, hrabre, skromne i odlučne da svijet, barem u svom gradu, učine boljim.