Poznati pjevač narodne muzike Halid Bešlić je preminuo poslije višegodišnje borbe sa zdravstvenim poteškoćama. Kada se prije nekoliko dana njegovo stanje pogoršalo, to je zabrinulo mnoge, a poruke podrške stizale su sa svih strana – od kolega, prijatelja i obožavalaca do brojnih običnih ljudi koji ga godinama smatraju simbolom dobrote i jednostavnosti.

Na društvenim mrežama pojavila se dirljiva priča stara skoro četiri decenije, koja je mnoge podsjetila zbog čega Halid Bešlić uživa toliku ljubav i poštovanje naroda.

Na svom Fejsbuk profilu oglasio se Sajmo Sulejmani, koji je 1986. godine bio dete iz doma za nezbrinutu djecu u Sarajevu. U emotivnoj objavi ispričao je kako su on i njegov prijatelj Dejan Zdjelar lutali gradom, gladni i žedni, sve dok slučajno nisu pokucali na vrata stana u kojem je živjela porodica Bešlić.

„Bio je vikend, dobili smo dozvolu da izađemo u grad. Lutali smo po Ciganlima, po sokacima, ulicama, sve nam je bilo zanimljivo. Ušli smo u jednu zgradu, vrata su bila odškrinuta. Pokucali smo, a na vratima je pisalo prezime Bešlić“, napisao je Sulejmani.

Vrata im je otvorila žena blagih crta i toplog pogleda — Halidova supruga Sejda. Kraj nje je stajao njihov tada mali sin. Dva dječaka iz doma, vidno zbunjena i stidljiva, zamolila su samo za čašu vode.

„Rekla nam je: ‘Naravno da mogu.’ Kad je čula da smo iz doma sa Pofalića, njen pogled se raznježio. Pitala nas je jesmo li gladni. Kad smo rekli da jesmo, otišla je i vratila se s novcem da kupimo hranu, a njen sin nam je donio dve Coca-Cole. Rekla je: ‘Dođite opet kad ste gladni.’“

Sulejmani priznaje da taj trenutak nikada nije zaboravio. U tadašnjem Sarajevu, dok su mnoga djeca iz domova često nailazila na nerazumijevanje, taj gest jedne žene ostavio je neizbrisiv trag.

„Njen pogled i riječi urezali su mi se zauvek u sećanje. Njena blagost i toplina bili su kao majčin zagrljaj. Njen sin nas je gledao kao braću, a ne kao domsku djecu. Tada sam prvi put osjetio da nas neko vidi, da postojimo.“

Gotovo četiri decenije kasnije, taj dječak, sada odrastao čovjek i roditelj, odlučio je da javno zahvali Sejdi i Halidu na gestu koji je za njega značio mnogo više od novca i pića.

„Zauvijek sam zapamtio tu ženu, njenu tišinu, pogled i dobrotu. To je bio trenutak koji me naučio šta znači biti čovjek. Hvala ti, teto Sejdo, od srca i zauvijek.“

Objava Sajme Sulejmanija brzo se proširila društvenim mrežama i izazvala lavinu emotivnih reakcija. Stotine komentara ispod posta govorile su o istom — o Halidu i Sejdi kao ljudima velikog srca, čija djela govore više od riječi.

„Malo o kome sam čula tako lijepe riječi kao o Halidu Bešliću. Neka mu dragi Bog da zdravlja.“

„Ljudina, veliki čovjek i umjetnik.“

Za mnoge, ovo svedočenje je još jednom potvrdilo da popularnost Halida Bešlića nije slučajna — ona je izgrađena ne samo na njegovoj muzici i glasu, već i na ljudskosti, poštenju i dobroti koja je dio njegove ličnosti od samih početaka karijere.

U trenutku kada se pjevač oporavlja i prima brojne poruke podrške, priča o njegovom i Sejdinom gestu iz mladosti pojavila se kao topla poruka nade i podsećanje da se dobra djela nikada ne zaboravljaju.

Ona nije samo priča o slučajnom susretu, već o ljudskoj toplini i empatiji u vremenu koje je bilo jednostavnije, ali i iskrenije. To je i dokaz da jedno „obično“ dobro djelo, učinjeno iz srca, može obiljžiti nečiji život zauvijek.

Halid i Sejda Bešlić nikada nisu govorili o svojim humanim gestovima, ali su ih mnogi pamtili. Ova priča iz 1986. godine sada je, gotovo četrdeset godina kasnije, isplivala kao svjedočanstvo da prava dobrota nikada ne zastarijeva.

Halid Bešlić, legenda narodne muzike, osim po svojim pjesmama, zauvijek će biti upamćen i po ogromnom srcu. Njegova dobrota, skromnost i spremnost da pomogne svakome kome je pomoć bila potrebna ostavili su dubok trag. Tokom života pomagao je mnogima – od djece bez roditeljskog staranja, preko mladih pjevača na početku karijere, do ljudi pogođenih prirodnim katastrofama.

Halid je bio poznat i po tome što je uvek pružao ruku mladima koji su tek počinjali svoju karijeru. Pjevačica Nikolina Kovač više puta je isticala da joj je upravo Bešlić pomogao da se probije na sceni – pozivao ju je da nastupa na njegovim koncertima, davao savjete i bodrio je da istraje u muzici.

„Halid je bio neko ko je umio da prepozna talenat, ali i čovjeka. Nikada nije gledao samo glas, već i dušu“, rekla je Nikolina jednom prilikom.

Tokom godina, Bešlić je učestvovao u brojnim humanitarnim koncertima. Bio je dio akcije prikupljanja sredstava za osnivanje Banke koštane srži u BiH, a njegova podrška doprinela je da se o ovoj plemenitoj ideji čuje širom regiona.

Nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu 2014. godine, Halid je odmah pristao da pjeva na koncertu „Niste sami“ u Zenici, zajedno sa mnogim kolegama, kako bi pomogao ljudima koji su izgubili domove.

Zajedničko za sve ove priče jeste to da Halid nikada nije želio publicitet zbog svoje dobrote. Rijetko je govorio o onome što čini, smatrajući da prava humanost podrazumeva tišinu i iskrenu namjeru, a ne aplauz. Ljudi su o njegovim djelima govorili umjesto njega.

Danas, kada je Halid Bešlić preminuo, mnogi se sa tugom prisjećaju ne samo njegovih pjesama koje su obilježile generacije, već i njegove dobrote. Komentari na društvenim mrežama govore dovoljno:

„Bio je ljudina“, „Veliki čovjek, duša od čovjeka“, „Neka mu Bog podari vječni mir, zaslužio je.“