Žena toga Jevrejina neprestano se rugaše Matroni zbog njene vjere u Hrista, i nagonjaše je da odbaci Hrista i da ide u sinagogu.
No krotka Matrona savjesno iđaše za svojim poslom i ne odgovaraše gospođi svojoj ništa, a u potaji se moljaše Hristu Bogu.
Jednom dozna Jevrejka, da je Matrona krišom od nje išla u crkvu, pa sva gnevna upita je zašto nije išla u sinagogu nego u crkvu?
Na što Matrona odgovori: “Zato što u hrišćanskoj Crkvi Bog živi, a od sinagoge jevrejske On odstupi”.
Bijesna zbog tako mužestvenog odgovora, Jevrejka je istuče i zatvori u jednu mračnu odaju, gdje je, povrh toga, još i veza.
No sutradan nađe je odvezanu silom Božjom kako kleči na molitvi i hvali Boga.
Poslije je u dva maha ponovo zatvaraše dok je najzad glađu ne umori. Tada uze opaka žena tijelo svete djevojke i baci sa visine svoje kuće na zemlju.
Hrišćani uzmu tijelo mučenice i česno sahrane, a Aleksandar episkop, saznavši za mnoga dogođena čudesa od svete mučenice, podiže crkvu na grobu njenom.
A zlu Jevrejku uskoro postiže pravedna kazna: sa onog istog mjesta na kući, sa koga je bacila dole tijelo Matronino, ona se omakne, padne na kaldrmu i razbije se na mrtvo.
Tropar (glas 4): Ovčica Tvoja Isuse, Matrona, zove silnim glasom: “Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.” Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.
BONUS VIDEO:
.jpg)
