Namjerili su se na drveće oko riječica i potoka, ali i na stabla voćarica. Ima ih u rječicama Vrbaška, i Jablanica, u  potocima dubljim od tridesetak centimetara, primijećeni su čak i u Savi.

Željko Barišić iz Bok Jankovca kaže da su dabrovi načeli i  oborili nekoliko topola pored Save. Ovdje i divlje svinje prave štete na kukuruzištima.

„Iznenadila su me oborena stabla, nismo se nadali dabrovima baš u Savi. Borimo se i protiv divljih svinja, krećemo se pored njiva traktorima, preko na hrvatskim oranicama instalirani su plinski topovi, oni pucaju periodično i odbijaju divlje svinje. Sava je plitka i malena ovoga ljeta, pa svinjama nije problem da pređu i na našu stranu, rekao je Barišić.

Dabrovi su se vratili u naše krajeve, a to je pouzdan znak da su vode sve čistije. Potvrđuje to i agronom Mihajlo Milivojac. Dabrovi su se uselili u potok koji protiče sredinom njegovog imanja u Krajčinovcima, prelijepom zaseoku Vrbaške.

„Krenuo je da „obrađuje“ ovu jošiku. Sad se umirio ovih dana jer su u toku pojačani radovi, berba šljive i ostalog voća. Kako je ekološka svijest porasla, otkad su  i oni nesavjesni prestali bacati ambalažu od pesticida i drugi otpad u vodene tokove, voda se izbistrila i dabrovi su to prepoznali. Moramo se dovijati i nadmudrivati na razne načine, isključivo  one prihvatljive za prirodu i eko sistem“, rekao je Milivojac.

U Lovačkom udruženju "Prosara" iz Gradiške nisu iznenađeni novim staništem dabrova. Pretpostavljaju da potiču iz kolonije u prirodnom rezervatu Lonjsko polje u Hrvatskoj, te da su ovdje došli rijekom Savom.

Osnovni uslov za život dabra je stalna i dovoljno duboka voda, od najmanje 30 centimetara. Ukoliko nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu dabrovi grade brane kako bi obezbijedili dovoljan nivo vode i zaštitili ulaz u nastambu.

Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem u vodi ili neposredno na obali, tvrde lovci.