U Srba postoji veliki broj narodnih običaja vezanih za Stevanjdan. Na taj dan završava se ophod kod domaćina koji je započeo obilazak komšija i prijatelja, ide se od kuće do kuće i miroboža, koristi običaj da se zavađeni pozdrave i poljube, a time i izmire.
Osnovno je da se na današnji dan iznosi božićna slama iz kuće, ali tiho da se ne "otjera Božić", i pažljivo jer je dragocjena.
Ta "tišina" je potrebna jer je slava sv. Stefana u treći dan najradosnijeg hrišćanskog praznika.
Slama se, zbog vjerovanja u njenu plodotvornu moć, prvo pažljivo pomete i sakupi, a potom ostavlja u štalu, voćnjak ili među pčele, da pojača rod ili napredak.
U Vojvodini je tradicija da slamu iznose žene, tiho, da se ne bi čulo kako odlazi Božić. One metlu kojom je božićna slama pometena, ne koriste tokom godine, već radi zdravlja čuvaju.
Slavski kolač za Stevanjdan mijesi se dan prije slave, i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom itd.
Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama a zatim posvećuje i siječe ili lomi, već pram lokalnim običajima).
Slava "škrtica"
Za ovu slavu, šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti posle Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.
Ime Stevan ili Stefan (radi se o različitom obliku istog imena), potiče od grčke reči Stephanos (Στεφανοσ), što znači onaj koji je krunisan, koji je ovjenčan.
Jevrejin a potom hrišćanski svetac, Stefan je imao judejsko i helensko obrazovanje, bio je srodnik još jednog potonjeg čuvenog hrišćanina jevrejskog porekla - osnivača crkve postola Pavla.
Na početku organizovanja hrišćanske crkve apostoli su, zbog obimne misije, odabrali sedam đakona da se staraju o sve većem broju poklonika hrišćanstva u Jerusalimu. Kao prvi đakon izabran je Stefan, otuda i epitet arhiđakon.
Stradanje svetog Stefana se dogodilo godinu dana nakon silaska Duha Svetoga na apostole. Njegovo mučeništvo je potresno opisano u Svetom Pismu, Dela apostolska 6 i 7 glava.
Kada je postradao, sveti prvomučenik i arhiđakon Stefan je imao nešto više od 30 godina.
Stefanove poslednje riječi bile su: "Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj".
Ovo je bio prvi primjer mučeništva za Hrista, koji najbolje objašnjava reči da je "krv mučenika - sjeme Crkve".
Mošti svetog prvomučenika Stefana su pronađene blizu Jerusalima 415. godine.
BONUS VIDEO:
