Praznik rođenja Gospoda Isusa Hrista je najradosniji praznik koji mi imamo. Raduje se i zemlja i nebo, anđeli na nebesima pjevaju pjesme, sve se svodi na radosne dane.

Tri nedjelje koje su prethodile prazniku rođenja Isusa Hrista, Božiću, posvećene su djeci, majkama i ocima. Sama simbolika pomenutih praznika, vezivanje, govori o uzajamnom povezivanju članova porodice kroz praznike. Vrhunac porodičnih praznika je Božić.

- Naša vjera nije praznični ručak, česnica, pečenica... Praznik je u hramu, na svetoj liturgiji, a zatim okupljanje i praznovanje u toplini porodičnog doma. Hrana nije važna, koliko su važne ove dvije stvari – pojašnjava protojerej stavrofor Jadranko Stojanović.

Međutim, i trpeza je važna.

Uprkos nedaćama kroz koje je prolazio srpski narod i nemaštini u kojoj se često živjelo, božićna trpeza je uvijek morala biti bogata. Odvajalo se, sklanjalo na stranu i čuvalo da bi toga jutra na stolu bilo svega, kao u pravoj domaćinskoj kući.

Zašto su Srbi prestali peći jagnjad?


Predanje kaže da su do vremena Turaka i u turskom periodu Srbi za Božić pekli jagnjad, jer je Hristos jagnje Božije, pa je moguće da tu ima neke simbolike.
Međutim, kako su Turci upadali u domove i otimali im hranu i na ovaj sveti dan, ljudi su ostajali bez božićnog doručka. Onda su se dosjetili da kolju prasad koju Turci nisu htjeli da uzmu, te tako spasavali slavljeničku trpezu.

Danas se za pečenicu priprema i jedno i drugo, u zavisnosti od kraja u kojem Srbi žive, a ponegdje i oboje.

BONUS VIDEO: