Emisija „Dok anđeli spavaju“, koju više od trideset godina sa posebnom toplinom i pažnjom uređuje i vodi Marina Rajević Savić, poznata je po tome što u njoj gostuju ljudi sa autentičnim životnim pričama.

Neki su poznati široj javnosti, neki ne – ali svi imaju ono što publiku pokreće: istinu, emociju i snagu.

Jedna od takvih priča je i ona o porodici Petrović iz Bijeljine.

U središtu ove dirljive priče su protojerej-stavrofor Zoran Petrović, sveštenik pri Hramu Svetog Georgija u Bijeljini, i njegova supruga Sanja – master profesor razredne nastave, majka osmoro djece i nosilac crnog pojasa u karateu. Njihova priča svjedoči o vjeri, istrajnosti, međusobnom poštovanju i beskrajnoj posvećenosti porodici.

Teško djetinjstvo i put ka vjeri

Zoran Petrović rođen je na Božić, 7. januara 1975. godine u Tuzli. Djetinjstvo mu nije bilo lako – nakon razvoda roditelja, Zoran i njegovi brat i sestra, Vlado i Marica, odrastaju u Domu za nezbrinutu djecu „Vojo Perić“ u Tuzli, gdje su proveli deset godina, od 1981. do 1991. godine.

U Tuzli završava osnovnu školu i upisuje srednju saobraćajnu školu. Međutim, izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini, svi mališani srpske nacionalnosti bivaju izbačeni iz doma. Bez sigurnog mjesta i podrške, Zoran prihvata savjet starijeg brata i upisuje bogosloviju u manastiru „Sveta tri jerarha“ na Krku, u blizini Knina. Tu završava četiri razreda, a nakon ratne operacije „Oluja“, bogoslovski peti razred završava u Srbiji – na Divčibarama.

Rukopoložen je 1997. godine, prvo u čin đakona, zatim i sveštenika. Na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu diplomira 2014. godine. Tokom službe, prošao je kroz tri parohije: Lužani kod Dervente, Popovi kod Bijeljine i na kraju – Hram Svetog Georgija, gdje i danas služi.

Sanja – borac i stub porodice

Zoranova supruga Sanja Petrović, rođena Rankić, rođena je 1976. godine u Bijeljini. Ona i njena sestra bliznakinja Vanja su najstarije među šestoro braće i sestara. Pored njih, u porodici su još dva brata, Miodrag i Vladimir, i dvije sestre – Bogdanka i Vladana.

Sanja je 1995. godine upisala Višu turističku školu u Beogradu, ali se ubrzo, nakon samo godinu dana studiranja, udala za Zorana Petrovića, tada mladog bogoslova. Vjenčali su se 2. februara 1997. godine. Zbog odlaska na porušenu parohiju i daljine od Beograda, Sanja prekida studije i posvećuje se porodici.

Iako su joj porodične obaveze bile na prvom mjestu, nije odustala od obrazovanja. Kada su već imali šestoro djece, 2010. godine upisuje Pedagoški fakultet u Bijeljini. Studije završava u roku, kao redovan student, i to sa prosječnom ocjenom 9,2. Godinu dana kasnije, 2015, stiče i zvanje master profesora razredne nastave.

Pored svega toga, Sanja je i deset godina trenirala karate i nosilac je crnog pojasa. Zanimljivo je da su istog dana, na istoj smotri, crni pojas polagale i njene sestre Vanja i Bogdanka.

Majčinstvo kao poziv

Zoran i Sanja Petrović su roditelji osmero djece: Irine, Hristine, Vladimira, Nikolaja, Damjana, Maksima, Vasilija i Pavla. Njihov dom je uvijek pun – ljubavi, galame, igre, obaveza.

Iako mnogi danas gledaju sa čuđenjem na to kada žena svjesno bira da većinu vremena provodi kod kuće i brine o velikoj porodici, Sanja kaže da je u tome pronašla ispunjenje i smisao.

„Vremenom sam shvatila da dolazak naše djece nije samo moja zasluga. Sve moje trudnoće i porođaji prošli su tako blago da bi bio grijeh da ih nisam rodila. Najteže mi je uvijek bilo da ih ostavim kad odlazim da se porodim. Prvi put je bio najlakši, tada sam ostavila samo supruga. Kasnije... kad djeca zaplaču za mnom, i meni krene suza – pa sve ide teže. Trudila sam se da ne gledam njihove suze kada odlazim, jer kad ih ne vidim – lakše se saberem, kažem sebi: ‘Možeš ti to, uz Božiju pomoć’, i onda jedva čekam da se vratim i zagrlim ih sve.”

A najlepši trenutak?

„To je onaj kada mi daju moju bebu. Taj osećaj ne bih mijenjala ni za šta na svijetu.”

Porodica Petrović ima svoj tempo života, 26 godina su u braku, a kažu da imaju skromno iskustvo. Bez pompe, ali s dubokom verom i ljubavlju.

"Kad je naša ljubav u pitanju stalno smo stremini da ne budemo u nekom prosjeku, nego da uvijek činimo nove korake, koji će da budu čvršći i stabilniji. I sad nam je na prvom mjestu da ovo bude stabilan brak, a radosti koje su uz to došle ne mogu se iskazati".

Uvijek i svuda idu zajedno i ne odvajaju se

"To je naš neki princip, gdje god idemo da idemo zajedno s obzirom na veliku porodicu. Nije bilo ni prilike da negdje mnogo odsustvujemo.

" Njega je odrastanje u domu ojačalo, a Sanju karate formiralo kao ličnost.

Njihova djeca imaju mali orkestar. Zajedno pjevaju i sviraju, a dvije najstarije kćerke studiraju muzičku akademiju smjer etno muzika, piše Sputnik.