U vremenu kada ljudskost i saosjećanje sve teže pronalaze svoje mjesto u svakodnevnom životu, iz Visokog dolazi priča koja vraća vjeru u dobrotu i nesebičnost.

Asim Vranac, poznatiji kao Tica, ugledni majstor i humanitarac, odlučio je prodati automobil koji je naslijedio od svog pokojnog oca – ne zbog luksuza, već da bi pomogao mladiću da ponovo stane na noge.

„Zahvalan sam Allahu što imam priliku da ovu sadaku podijelim. Zapravo, ne dajem je ja – ovo je sadaka mog babe. Ja sam samo prenio ono što je on meni ostavio“, kazao je Asim s dubokom emocijom u glasu.

Radi se o automobilu marke Mercedes, koji je godinama bio prepoznatljiv u visočkoj čaršiji i vezan za uspomenu na njegovog oca. Kupac vozila je, prema dogovoru, direktno uplatio 500 KM pomoći, dok je Asim iz vlastitih sredstava izdvojio dodatnih 4.000 KM.

Dodatnih 600 KM prikupili su prijatelji i građani, tako da je ukupna suma pomoći iznosila 5.100 KM.

„Idem u Travnik da lično predam novac. Nadam se da će mu ovo omogućiti da što prije prohoda. Ovo nije moj čin – moj otac je darovao njemu, a ja sam samo posrednik. Dok sam živ, držaću se onoga što su mi roditelji prenijeli. Neka Allah uvede mog oca u Džennet, jer sve što sam uradio, uradio sam iz poštovanja prema njemu i sjećanja na njegovo dobročinstvo“, dodao je Tica.

Iza Asima Vranca stoje brojne akcije pomoći onima kojima je najpotrebnije, ali ova je posebno dirnula ljude jer je proistekla iz lične i porodične žrtve. Mnogi građani Visokog i šire iskazali su divljenje i podršku njegovom nesebičnom gestu, ističući da je Tica simbol istinske ljudskosti i odanosti porodičnim vrijednostima.

„Danas sam, hvala Bogu, posjetio svog druga i uručio mu 5.200 KM s halalom i od srca. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, nadam se da će što prije prohodati, jer bez vas ovo ne bi bilo moguće realizovati.

Mladić je povučen i skroman. Rekao sam mu da ćemo, kada ozdravi, naći djevojku i da ću mu lično doći na svadbu s babinim Mercedesom, a on je obećao da će pristati.

Kakav sam čovjek, neću odustati dok ne ode na liječenje u Tursku i ne vrati se na svoje noge, da ponovo može igrati fudbal“, rekao je na kraju Asim Vranac Tica.

Njegov primjer još jednom potvrđuje da dobro koje činimo drugima ne mora dolaziti iz izobilja, već iz srca i sjećanja na one koji su nas naučili šta znači biti čovjek.

(BH Indeks)