Ovaj svetitelj rođen je u bogatoj i znamenitoj porodici u starom Rimu. Tamo je izučio sve svjetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini. Sampson je bio milosrdan i bezmezdan ljekar, i davao je bolesnicima lijekove i za tijelo i za dušu, savjetujući svakoga da ispunjava propise hrišćanske vjere.
Potom se preselio u Carigrad, gdje je živio u jednom malom domu. Pomagao je ljudima, milostinjom, utjehom, savjetom, ulivajući im nadu, ali i dajući im pomoć tijelesnu u vidu lijekova.
Patrijarh je čuo za visoke vrline ovoga čoveka i rukopoložio ga za sveštenika. U to vreme razbolio se car Justinijan Veliki, a bolest je, po uvjeravanju svih ljekara, bila neiscjeliva. Tada se car pomoli Bogu, s velikim usrđem, i Bog mu otkri u snu, da će ga Sampson iscijeliti. Tako je i bilo. Samo što je stavio svoju ruku na bolno mjesto, car ozdravi.
Car mu je zbog toga ponudio ogromno blago, ali se Sampson samo zahvalio i rekao caru: "O care, imadoh ja i zlata i srebra i ostalog imanja, no sve ostavih radi Hrista, da bih dobio vječna blaga nebeska". Ipak, car je insistirao da mu nešto učini, pa mu je Sampson rekao da sazida jedan dom za uboge.
Najzad ovaj sveti čovjek, sav ispunjen silom i dobrotom nebeskom, preminuo je 27. juna 530. godine. Sahranjen je u crkvi svetog mučenika Mokija, njegovog srodnika.
Prema vjerovanju, Sampson se i nakon smrti više puta javljao onima koji su ga u pomoć dozivali.
Danas bi, vjernici, trebalo da izgovore sljedeći tropar:
U trpljenju tvome stekao si nagradu tvoju, prepodobni oče, neprestano prebivajući u molitvama, zavolijevši uboge i njima pomažući. Moli se Hristu Bogu Sampsone milostivi i blaženi, da spase duše naše.
