“Rad je stvorio čovjeka” - jedna je od često ponavljanih rečenica i krilatica marksističke filozofije, kojima je tako obilovao društveni život komunističkih i socijalističkih zemalja druge polovine dvadesetog vijeka, širom svijeta, a ponajviše u istočnoj i jugoistočnoj Evropi. Moglo bi se reći rečenica romanticizirana i upakovana u zabludu nekog bratstva, ljudske jednakosti na putu u svijetlu budućnost, koja otprilike predstavlja socijalni raj za sve ljude na planeti. Kamo sreće da je tako bilo ili kamo sreće da bude… u Bosni, po priči našeg sagovornika poteško, ali ne i nemoguće.

Koliko je društvo osjetljivo na povrede radničkih prava?


Svakodnevno svjedočimo različitim vrstama kršenja radničkih prava, raznim torturama kako psihičkim tako i fizičkim. Uslovljavanje radnika na bizarne stvari prilikom potpisivanja ugovora o radu nisu strane domaćim poslodavcima. Tako, naprimjer, žene bivaju uslovljene da ne smiju ostati u drugom stanju tokom radnog odnosa, bivaju predmet seksualne iznude i još nebrojeno mnogo gnusnih stvari.

Do koje granice to ide? Koliko smo to zapravo jednaki i jesmo li i uopšte svjesni u kom momentu su naša prava povrijeđena i znamo li kad je vrijeme da obavijestimo nadležni organ po pitanju povrede istih? Zašto se čeka da „dođe do grla“?

- Ja nisam znao, bio sam neupućen, zakon poznavao nisam. Da li se toga stidim - NE! Da li sada znam svoja prava i da li i dalje učim - DA!” - rekao je Dražan Pejaković, osnivač fejsbuk grupe “Crna lista poslodavaca Republike Srpske”, borac za prava bh. radnika i jedan od baš tih ljudi kojima je došlo do grla i koji je sopstvenu borbu za pravdu prenio na druge radnike.

Dražanova borba je počela onog momenta kad je, po njegovim riječima, bespravno dobio otkaz i tužio bivšeg poslodavca kod kojeg je radio kao konobar, pa naišao na “otpor sistema”.
- Pisao sam tada različitim medijiskim kućama, ali ništa. Medijski prostor za radnike je minimalan ili nepostojeći. Stoga sam, iz revolta, odlučio da stvorim svoj medijski prostor i da ga ustupim svim radnicima.

Grupa koja sada broji oko 20 hiljada članova, mjesto je na kom svi bh. radnici iznose svoja iskustva o povredama radničkih prava i iskustvima sa poslodavcima. Ukoliko samo na kratko “zavirite” u grupu sačekaće vas mnoštvo negativnih komentara ozlojeđenih radnika.
- Ne mogu ni generalizovati, nisu svi poslodavci loši, odnosno robovlasnici kako ih ja zovem, ima i onih dobrih sa kojima imam saradnju - rekao je Dražan.

Zid plača


Grupa vrvi mučkim komentarima bh. radnika, lošim iskustvima, torturama, neplaćenim bolovanjima, neprijavljenim radnicima - naprosto neka verzija “zida plača”! Mjesto jadanja radnika koji ne znaju kome da se obrate, koji nemaju povjerenja u institucije ili koji se jednostavno boje, pa pomoć traže u Dražanovoj grupi.

[gallery ids="153906,153907,153908,153909,153910"]

Robespjer i “tiha radnička revolucija”


- Moj plan je bio da svaki radnik u našoj zemlji ima besplatnu pravnu pomoć po pitanju radničkih prava, te da ima mogućnost savjetovanja i zastupanja pred sudom. Moja revolucija je ona tiha i ona sa  olovkom, papirom i zakonom - kazao je Pejaković koji je uspio u svom naumu da omogući besplatnu pravnu pomoć za sve građane BiH.

[caption id="attachment_153916" align="aligncenter" width="273"] foto: fb / Crna lista poslodavaca[/caption]

 

- Okupio sam tim ljudi koji mi je pomogao u tome, napravio sajt na koji svakodnevno dolaze mailovi oštećenih građana koji trebaju pravni savjet i pomoć. Obično su finansije najveći radnicima u sudskim postupcima, iako se takse ne naplaćuju ipak morate izdvojiti pozamašnu sumu novca za advokata. To je jedan od razloga zbog kojeg sam se odlučio na već pomenuti potez. Takođe, važno je da znate da se besplatna pravna pomoć dobija i kada je radnik u radnom odnosu. A pravo na besplatno zastupanje od Centra za socijalni rad imate, ali pod uslovom da ste nezaposleni.

Strah, neznanje ili oboje?


- Strah je usađena stvar, iz kojeg radnici odlučuju da ne prijave povredu svojih prava nadležnom organu. Strah od otkaza, poslodavca ili nečeg drugog je faktor koji presudno utiče na tu odluku. A boj se ovna, boj se gov*a… Ideja je da probudimo svijest, pobijedimo strah i ustanemo protiv ugnjetavanja radnika, protiv trulosti u našem sistemu. Takođe, možda oštro zvuči, ali neznanje i neupućenost u pravni sistem takođe prave problem - navodi Dražan.

„Neka bude borba neprestana“


Stati na put ovim problemima se mora, probuditi svijest radnika i kompletnog civilnog društva o ovim temama koje se tiču domena radničkih prava i edukacije o istim. Borbu voditi na polju zakona i pravičnosti protiv nepravde.

Dražan ne odustaje od borbe, a dokaz toga jeste pokretanje jednog vida NVO koji će zastupati prava bh. radnika.

- Nakon razgovora sa osobama iz poreske uprave i inspektorata RS poslao sam i službeni mail na njihovu adresu, jer ništa se bez "papira" ne računa. Sada je čekanje na odgovor poreske uprave RS da li će prihvatiti saradnju. Šta bi to značilo - to bi bilo prihvatanje grupe od strane poreske uprave nešto slično kao NVO (bez registracije). Grupa je puna informacija, samo su potrebni ljudi koji će to da prate i da provjeravaju sve poslodavce koji tu završe. Provjerom poslodavaca lako će se utvrditi i inspektori koji su "išli" u provjeru te samim time će se moći i mitu stati u kraj.

Borba je tek počela i traje - borba protiv onih loših poslodavaca, protiv korumpiranih institucija i službenika, protiv rupa u zakonima, protiv straha i neznanja o elementarnim stvarima. Boriti se protiv onog „ĆUTI I TRPI“, jer kako Dražan reče: “Prava se ne dobijaju, već osvajaju!”