Zoran Vidačković, sedamdesetpetogodišnjak iz gradiškog naselja Kruškik i Goran Babić, deset godina mlađi advokat iz Bardače imaju mnogo toga zajedničkog. Susreli su se na Vidovdanskom sajmu u Gradišci.

Zoran važi za istinskog gradiškog boema, bez šešira, naočala,kravate, elegantne odjeće i usukanih brkova ne pojavljuje se ni u dvorištu vlastite kuće. Važi za velikog boema, koga su cijeli život interesovali motori, društvo i zanimljive priče.

Goran Babić advokat, koji se u pravosuđe otisnuo sa državnih jasala, gdje je bio republički tržišni inspektor.

Goran je priča za sebe, piše priče o nesrećnim i srećnim ljubavima, lijevčanskim ljepoticama, ovdašnjim selima i običajima, ljudima i običajima iz preka, sa lijeve savske obale.

„Zoran je zanimljiv, odmah mi je zagolicao maštu svojom pojavom i već ga vidim kao junaka moje buduće novele. Kao čovjeka koji lomi ženska srca, širi ljubav i pozitivnu energiju“, rekao je Goran.

A Zoran, Zoka Vidačković, priznaje da je i fotogeničan, a da je kroz život prošao dosta toga, za čitav roman.

Ipak, iskusnom novinarskom oku nije prošao jedan važan detalj.

Obojica, i Goran i Zoran, zatečeni su u razgledanju pčelinjih proizvoda, lješnika, orasa i raznih pripravaka. Uostalom i kao potpisnik ovih redova. Zanimljivo!