Razlog su zdravstveni i epidemiološki kriterijumi, zbog kojih su lica koja borave u zatvoru privremeno isključena iz davanja krvi, a zabrana se nastavlja i nakon izlaska na slobodu.

Prema pravilima Zavoda za transfuzijsku medicinu Republike Srpske, osobe koje su boravile u zatvoru ne mogu darovati krv još 180 dana od dana prestanka boravka u zatvoru. Tek nakon isteka tog perioda mogu pristupiti procjeni podobnosti za davanje krvi, ukoliko ispunjavaju i ostale propisane medicinske kriterijume.

Iz Zavoda za transfuzijsku medicinu Republike Srpske za Aloonline pojašnjavaju da je ova mjera propisana Pravilnikom o razlozima za privremeno i trajno isključenje davaoca krvi, koji je donesen na osnovu Zakona o transfuzijskoj djelatnosti.

"Pravilnikom su jasno propisani medicinski kriterijumi za privremeno i trajno isključenje lica iz davanja krvi, s ciljem zaštite zdravlja samih davalaca, kao i bezbjednosti pacijenata koji primaju krv", naveli su iz Zavoda.

Dodaju da se za lica koja su bila smještena u zatvoru primjenjuje privremeno isključenje u trajanju od 180 dana, računajući od dana prestanka boravka u zatvoru.

"Po isteku navedenog perioda, mogu pristupiti postupku procjene podobnosti za davanje krvi, pod uslovom da ispunjavaju i sve ostale propisane medicinske kriterijume", navode iz ove ustanove, naglašavajući da je riječ o preventivnoj mjeri koja se primjenjuje radi zaštite zdravlja davalaca i primalaca krvi i sigurnosti transfuzijskog liječenja.

Da je riječ o pravilu koje se odnosi i na zatvorenike potvrdili su i u Ministarstvu pravde Republike Srpske. Ističu da podržavaju humane akcije, ali da postupaju u skladu sa stručnim smjernicama i medicinskim protokolima Zavoda za transfuzijsku medicinu.

"Lica lišena slobode ne mogu dobrovoljno davati krv iz isključivo zdravstvenih i epidemioloških razloga“, naveli su iz Ministarstva.

Objašnjavaju da se boravak u kazneno-popravnim ustanovama, prema važećim medicinskim kriterijumima, klasifikuje kao boravak u kolektivu sa povećanim rizikom od transmisivnih infekcija, zbog čega postoji osnov za privremeno odgađanje davalaštva krvi.

Iz Ministarstva naglašavaju da ograničenje nema kazneni niti bezbjednosni karakter, već da je zasnovano na principu predostrožnosti i zaštite zdravlja primalaca krvi. Pozivaju se i na usklađenost takve prakse sa međunarodnim standardima Svjetske zdravstvene organizacije i direktivama Evropske unije.

Zatvorenici isključeni iz akcija dobrovoljnog davanja krvi

Iako podržavaju dobrovoljno davalaštvo, u Ministarstvu pravde navode da se organizovane akcije u kazneno-popravnim ustanovama sprovode isključivo za zaposlene, dok učešće zatvorenika neće biti razmatrano dok su na snazi aktuelne epidemiološke smjernice.

Međutim, ovakvo ograničenje otvara i pitanje kako se ono odražava na ljude koji, uprkos tome što su na izdržavanju kazne, žele da učestvuju u humanim akcijama i pomognu nekome kome je krv neophodna.

Jedan takav primjer je bivši zatvorenik koji je za Aloonline ispričao da mu je posebno teško pala nemogućnost da daruje krv u periodu kada je njegova supruga bila povrijeđena, a on se nalazio na izdržavanju zatvorske kazne.

Upravo tada organizovana je akcija dobrovoljnog davanja krvi, a on je želio da se odazove i pomogne, ali to nije mogao učiniti iz zatvora.

Kako navodi, teško mu je palo što nije mogao učestvovati u akciji u trenutku kada je i sam imao snažan lični razlog da pomogne. Ne vidi razlog zbog kojeg mu je takva mogućnost uskraćena, posebno jer je njegova namjera bila da učini humano djelo.

Iako nadležne institucije ističu da je zaštita primalaca krvi prioritet i da se ograničenje zasniva na medicinskim kriterijumima, ostaje pitanje da li postoji prostor za dodatno pojašnjenje ovih pravila i načina na koji se ona primjenjuju.

Jer, dok je bezbjednost krvi neupitna i ne smije biti dovedena u pitanje, želja za pomaganjem drugima ne prestaje na zatvorskim vratima.