Baš u trenutku kada su porodične novčane rezerve najtanje, poslije mjeseci provedenih na moru ili izletima, treba pronaći novac za ruksake, patike, jakne, pribor i sve ostalo što jednom školarcu treba za prvi septembarski ponedjeljak.

Računica od koje roditelje zaboli glava

Prosječna neto plata u Republici Srpskoj ovog ljeta iznosila je oko 1.650 KM, dok sindikalna potrošačka korpa iznosi gotovo 2.900 KM. To praktično znači da jedna plata pokriva tek nešto više od polovine osnovnih mjesečnih troškova domaćinstva, pa svaki dodatni izdatak, a opremanje đaka to svakako jeste, dodatno steže već napet budžet.

Dobra vijest za roditelje jeste da će za predstojeću školsku 2026/2027. godinu udžbenici biti besplatni za sve osnovce u Srpskoj, od prvog do devetog razreda, o čemu je Vlada Republike Srpske nedavno donijela odluku, izdvajajući za tu namjenu više miliona maraka. Ipak, ni ova mjera ne rješava sve troškove - radne sveske, koje se ne mogu naslijediti jer djeca u njih pišu, roditelji i dalje kupuju iz svog džepa, a njihova cijena po pravilu prelazi deset maraka po komadu.

Kada se napravi računica na osnovu ponude domaćih trgovina i knjižara, slika postaje jasnija. Školski ruksak, u zavisnosti od kvaliteta i brenda, košta od 40-ak do 150 KM, dok se puna pernica sa priborom kreće između 30 i 40 KM. Sveske, u zavisnosti od formata, koštaju od jedne do četiri marke po komadu, a kada im se dodaju bojice, flomasteri, geometrijski pribor i materijal za likovno, ova stavka lako naraste na pedesetak maraka. Tu su i odjeća i obuća - dječije patike, zavisno od toga da li su u pitanju povoljniji ili brendirani modeli, koštaju između 50 i 150 KM, dok se za trenerku, jaknu, majice i cipele izdvaja dodatnih 150 do 300 KM. Kada se sve sabere, opremanje jednog osnovca u prosjeku iznosi između 400 i 700 KM, a ako roditelji žele da kupe potpuno novu garderobu i kvalitetniju opremu, iznos lako prelazi i 800 KM, što je gotovo polovina, a ponekad i cijela prosječna plata u Srpskoj.

Iz svega "izrastu" za godinu dana

Za porodice sa više djece situacija je znatno teža, jer se svaka stavka množi brojem školaraca u kući. 

Majka dvoje djece iz Banjaluke kaže da svake godine unaprijed planira kupovinu i da traži akcije još tokom ljeta, ali da joj, i pored toga, cijela plata ode na opremanje djece za školu.

"Pored svega nije dovoljno kupiti samo obične patike za svaki dan, dijete mora imati i posebne za fizičko, a noge im rastu tako brzo da ono što smo kupili prošle godine više ne mogu da nose. Novac prosto nestaje iz novčanika", kaže jedna majka iz Banjaluke.

Dodaje da današnji mališani neće da nose garderobu od starije braće i sestara, kao što je to nekada bilo slučaj, tako da i one stvari koje bi se mogle iskoristiti završe u kontejnerima za polovnu robu. 

Pritisak okoline

Zabrinjavajuća je i činjenica da opremanje djeteta za školu sve češće nije samo pitanje osnovnih potreba, već i pritiska koji dolazi od same djece.

Roditelji ističu da dijete danas mora biti obučeno po posljednjoj modi, jer su vršnjaci nemilosrdni. Dijete koje nije "markirano" nerijetko postane meta ismijavanja i izopštavanja iz društva, pa roditelji, i kada nemaju novca, pokušavaju da djeci obezbijede bar po koji brendirani komad odjeće ili obuće kako dijete ne bi bilo izloženo podsmijehu u razredu.

Banke "nanjušile" klijentelu

Upravo zbog toga sve više roditelja poseže za pozajmljenim novcem.

Banke u Srpskoj svake godine u ovo doba pokreću posebne kampanje namijenjene "opremanju školaraca", nude popuste uz kreditne kartice u knjižarama i prodavnicama sportske opreme, kao i mogućnost plaćanja školskog pribora i garderobe na više mjesečnih rata bez kamate.

Istovremeno, gotovinski krediti, koji se mogu podići i do nekoliko desetina hiljada maraka, sve češće se koriste upravo za ovu namjenu. Život na kredit se toliko ukorijenio da je u društvu gotovo prihvaćeno da se porodica zaduži samo da bi dijete na vrijeme i pristojno bilo spremno za prvi školski dan.

Jedan otac troje djece iz okoline Banjaluke kaže da mjesečna primanja jedva pokrivaju osnovne troškove, pa kada dođe vrijeme za pripremu djece za školu, nema odakle da se izdvoji dodatni novac. 

"Kada platimo kiriju, struju, vodu i sve što je neophodno za kuću, od plate ne ostane skoro ništa. Za troje djece odjednom moraš da kupiš i knjige, i pribor, i obuću, i garderobu, pa jednostavno ne postoji način da to izguramo bez kredita", kaže otac troje djece iz okoline Banjaluke.

Dodaje da mu je lakše da otplaćuje ratu narednih nekoliko mjeseci nego da u avgustu odjednom izdvoji nekoliko stotina maraka koje porodica u tom trenutku nema.

Ekonomisti upozoravaju da ovakav obrazac ponašanja, iako razumljiv s obzirom na visinu plata i cijena, dugoročno dodatno opterećuje kućne budžete i produbljuje zaduženost stanovništva, jer se rate za "opremanje za školu" često nadovezuju na već postojeće kreditne obaveze porodica.