Šta se dogodilo sa Blihom?
Kako tvrde ekološki aktivisti, rudarski radovi uticali su na vodne tokove i izvore od kojih se Bliha napaja, što je, prema njihovim navodima, dovelo do drastičnog smanjenja količine vode.
Navode da su radovima presječeni i pregrađeni brojni vodni tokovi, kao i da je došlo do poremećaja podzemnih voda iz kojih se Bliha napaja. Posljedica je, tvrde, da voda više ne dolazi do vodopada u količinama u kojima je dolazila ranije.
Fotografije površinskog kopa nastale u oktobru 2025. godine pokazuju razmjere rudarskih radova na ovom području, dok poređenje ranijih i sadašnjih fotografija Blihe pokazuje koliko se promijenio izgled samog vodopada.
Vodopad zaštićen još 1954. godine
Cijela priča dodatno dobija na težini zbog činjenice da je vodopad Blihe pod zaštitom još od 1954. godine, a ta pravna zaštita, prema navodima ekoloških aktivista, i dalje je na snazi.
Istovremeno, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, na čijem je čelu ministrica Nasiha Pozder, izdvojilo je sredstva za izradu studije koja bi trebalo da se bavi zaštitom vodopada Blihe.
Upravo to otvara pitanje kako je moguće da se danas ponovo govori o zaštiti vodopada koji je formalno zaštićen već više od sedam decenija, dok je u međuvremenu ostao gotovo bez vode.
Rudniku nije potrebna okolinska dozvola
Posebno pitanje je zakonski okvir prema kojem posluju rudnici i površinski kopovi.
Federalni propisi izmijenjeni su 2021. godine, nakon čega za određene kamenolome i površinske kopove okolinska dozvola više nije obavezna na način na koji je bila ranije. Umjesto toga, kroz postupak procjene uticaja na okoliš utvrđuje se da li je za određeni projekat potrebno provoditi procjenu.
Samo na jednoj rijeci otkrivena 773 nelegalna objekta: Šta se tek krije uz Vrbas, Bosnu i Savu?
Ekološki aktivisti upravo u ovakvim propisima vide jedan od razloga zbog kojih je kontrola uticaja rudarskih aktivnosti na prirodu nedovoljna.
Ko kontroliše šta se dešava sa vodama?
Osim pitanja okolinske dozvole, problem predstavlja i kontrola poštovanja vodne dozvole.
Za provjeru da li rudnik radi u skladu sa uslovima propisanim vodnom dozvolom trebalo bi da bude nadležna kantonalna vodna inspekcija Unsko-sanskog kantona. Međutim, prema navodima aktivista, Unsko-sanski kanton nema vodnog inspektora.
Zbog toga se postavlja pitanje ko na terenu kontroliše da li se poštuju propisi koji se odnose na vode i kakav uticaj eksploatacija uglja ima na okolne izvore, potoke i podzemne vode.
Ovaj problem ne odnosi se samo na Blihu. Ekolozi već duže upozoravaju na gradnju, betoniranje i različite zahvate uz obale Une i Sane, dok nedostatak odgovarajućeg inspekcijskog nadzora dodatno otežava zaštitu ovih rijeka.
Za tonu uglja 80 feninga
Još jedno pitanje koje se otvara jeste koliko lokalna zajednica zapravo dobija od eksploatacije uglja na ovom području.
Prema dostupnim podacima, "Lager" za iskopani ugalj plaća koncesionu naknadu od 80 feninga po toni. Dio tog novca pripada kantonu i lokalnoj zajednici.
Kritičari ovakvog sistema upozoravaju da je riječ o iznosu koji je mali u odnosu na posljedice koje intenzivna eksploatacija može ostaviti na lokalnu infrastrukturu i prirodu. Posebno ukazuju na lokalne puteve kojima svakodnevno prolaze teški kamioni povezani sa radom rudnika.
Ko je dozvolio radove koji mogu uticati na vodotokove, ko kontroliše poštovanje izdatih dozvola i kako je moguće da prirodno dobro koje je zaštićeno još 1954. godine dođe u situaciju da ostane gotovo bez vode, pitanja su na koja bi nadležne institucije trebalo da daju odgovore.
Komentari (0)