Bojić je poručio da je 4. jul dan koji trajno opominje na stradanje srpskog naroda, ali i obavezuje na čuvanje istine od zaborava.

„U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide“

Ove godine, obilježavanje stradanja nosi novi vizuelni identitet i zvanični slogan: „U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide“. Prema riječima Bojića, ovaj slogan nije samo fraza, već poziv na nacionalnu odgovornost.

„To je naša najdublja obaveza prema žrtvama i put da istinu dugoročno sačuvamo od zaborava i selektivnog tumačenja. U Bratunac idemo zato što kao srpski narod u cjelini osjećamo svako naše stradanje“, naglasio je Bojić.

Glas žrtava pred međunarodnom javnosti

Decenijama su stradanja Srba u ovom dijelu regije bila nedovoljno poznata izvan naših granica, što predstavlja istorijsku nepravdu koju Memorijalni centar RS aktivno pokušava ispraviti.

S tim ciljem, Centar sistematski prikuplja i digitalizuje arhivsku građu:

  • Do sada je snimljeno više od 150 audio-vizuelnih svjedočanstava preživjelih i članova porodica.

  • Samo u posljednje dvije sedmice objavljeno je 14 novih svjedočanstava.

  • Sadržaji se prevode na strane jezike kako bi postali dostupni međunarodnoj javnosti.

Civilizacijska obaveza

Cilj Memorijalnog centra je da kroz dokumentarne filmove, digitalne arhive i multimedijalne projekte autentične priče o stradanjima postanu dio svjetskih muzeja i akademskih institucija.

„Ne tražimo poseban odnos prema srpskim žrtvama. Tražimo isti princip koji važi za sve nevine žrtve širom svijeta – pravo na istinu, dostojanstvo, sjećanje i poštovanje. Kultura pamćenja ne može biti potpuna ako iz nje budu izostavljene hiljade srpskih žrtava“, zaključio je Bojić.