Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, u zdravstvenom, obrazovnom i sistemu socijalne zaštite trenutno je angažovano oko 400 defektologa/specijalnih edukatora i rehabilitatora. Najviše ih radi u prosvjeti, odnosno u specijalizovanim ustanovama za djeu csa smetnjama u razvoju i redovnim školama u okviru inkluzije.
Defektolozi su angažovani i u domovima zdravlja, centrima za mentalno zdravlje, centrima za rani rast i razvoj, kao i na ORL i psihijatrijskim klinikama. Njihov posao obuhvata podršku djeci i odraslima sa različitim razvojnim i drugim teškoćama, uključujući intelektualne teškoće, autizam, poremećaje iz spektra razvoja, poteškoće u motoričkom razvoju, oštećenja vida i sluha, kao i poremećaje u ponašanju.
Ipak, broj stručnjaka ne znači automatski i dovoljnu dostupnost usluga.
U Udruženju za pomoć licima sa autizmom „Djeca svjetlosti“, koje okuplja oko 40 aktivnih korisnika sa šire banjalučke regije, kažu da se svakodnevno suočavaju sa problemom nedostatka stručne podrške.
Njihovi korisnici defektološku podršku najčešće traže u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja i Centru za bazičnu rehabilitaciju pri Domu zdravlja Banjaluka, ali zbog velikog priliva djece i nedostatka kadra na prve procjene i redovne termine čeka se mjesecima.
"Dobiti termin jednom sedmično ili jednom u dvije sedmice je maksimum u javnom sistemu", navode iz Udruženja, uz ocjenu da takav intenzitet podrške nije dovoljan djeci sa autizmom kojoj je često potreban kontinuiran, svakodnevni i strukturisan rad.
Zbog toga roditelji, kako navode u Udruženju, sve češće pribjegavaju privatnim tretmanima.
"Trošak dodatno opterećuje porodice, posebno jer podrška nije potrebna samo kratkoročno. Kod djece sa razvojnim teškoćama tretmani mogu trajati godinama, a roditelji koji ne žele da gube vrijeme u periodu rane intervencije često sami finansiraju usluge defektologa i logopeda", kazala je Mirjana Kojić, predsjednica UG „Djeca svjetlosti“.
Problem, dodaje Kojićeva, nije samo u dostupnosti termina. Roditelji se suočavaju i sa komplikovanim procedurama, sporijom dijagnostikom i nedostatkom stručnjaka specijalizovanih za rad sa autizmom. Poseban izazov predstavlja kontinuitet podrške, naročito u periodima kada dijete prelazi iz vrtića u školu, ali i nakon završetka školovanja.
„Za djecu sa autizmom, defektolozi predstavljaju stub razvoja“, ističu u Udruženju, navodeći da stručna podrška može biti važna za razvoj funkcionalne komunikacije, socijalnih vještina i samostalnosti.
Da potrebe rastu, potvrđuju i podaci Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. Za Aloonline oni navode da podaci ukazuju na porast broja djece sa smetnjama u razvoju, dok postojeći kapaciteti za pružanje specijalističkih socijalnih usluga ne odgovaraju potrebama korisnika.
Upravo zbog toga, kažu, posljednjih godina proširivani su modeli podrške u sistemu socijalne zaštite, uključujući mogućnost otvaranja privatnih centara za specijalističke socijalne usluge.
Dodatno, u prošloj godini uspostavljeni su novi centri za rani rast i razvoj pri domovima zdravlja u Banjaluci, Doboju, Prijedoru i Bijeljini. Cilj je da se kroz saradnju zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite djeci do šest godina omoguće blagovremena detekcija razvojnih poteškoća i rana intervencija.
"Timovi u ovim centrima uključuju psihologe, dječije psihijatre, logopede, defektologe i medicinske sestre", navode iz Ministarstva.
Dodaju da su u toku aktivnosti na uspostavljanju JU Centar za specijalističke socijalne usluge Republike Srpske, sa sjedištem u Foči i organizacionim jedinicama u Banjaluci i Derventi. Centar bi trebalo da pruža multidisciplinarne usluge, uključujući i usluge stručnjaka iz oblasti defektologije.
Istovremeno, pitanje nije samo kako povećati broj defektologa, već i kako obezbijediti njihov kvalitetan i kontinuiran rad.
Nacrtom izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenim komorama, koji je u proceduri, predviđeno je osnivanje Edukatorsko-rehabilitacione zdravstvene komore. Ministarstvo obrazlaže da, osim povećanja broja izvršilaca, treba raditi i na kvalitetu usluga kroz dodatnu edukaciju i licenciranje stručnjaka.
Ipak, iz Udruženja „Djeca svjetlosti“ ukazuju i na dugoročan problem obrazovanja kadra. Na javnim univerzitetima u Republici Srpskoj, kako navode, ne postoji studijski program specijalne edukacije i rehabilitacije, zbog čega smatraju da bi otvaranje takvog studija u Banjaluci bilo važno za rješavanje deficita.
Za porodice djece sa razvojnim teškoćama, međutim, pitanje budućeg kadra nije jedino pitanje. Njima je stručna pomoć potrebna sada, posebno u najranijem periodu djetetovog razvoja.
Iz iskustva roditelja i udruženja proizlazi da problem nije samo u tome koliko defektologa postoji u Republici Srpskoj, već i koliko su ti stručnjaci dostupni tamo gdje su porodicama potrebni, koliko dugo se na njih čeka i da li porodica može da obezbijedi kontinuiranu podršku bez toga da najveći dio troška snosi sama.
Dok institucije najavljuju i razvijaju nove centre i modele podrške, roditelji čija djeca već čekaju procjenu ili tretn maostaju između postojećih kapaciteta javnog sistema i skupih privatnih usluga.
Komentari (0)