Pitanje koje se tada neminovno nameće jeste: da li svaka pravosnažna presuda automatski znači kraj advokatske karijere? Odgovor, kako pokazuje zakon, ali i praksa, nije tako jednostavan.
Zakonski okvir u Republici Srpskoj precizno definiše situacije u kojima advokat gubi pravo na bavljenje profesijom. Međutim, ključna stvar je da se ne posmatra samo kazna – već i priroda krivičnog djela.
O tome je za naš portal govorio advokat Vladimir Dragičević.
"Članom 107. stav 1. tačka 7) Zakona o advokaturi Republike Srpske propisano je da advokatu prestaje pravo na bavljenje advokaturom u slučaju osude za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za bavljenje advokaturom, i to od dana pravosnažnosti presude nadležnog suda. U ovom slučaju nije odlučujuća samo visina kazne, nego i karakter krivičnog djela, odnosno pitanje da li konkretno krivično djelo advokata čini nedostojnim za dalje bavljenje advokaturom", objašnjava Dragičević za Aloonline.
Drugim riječima, presuda sama po sebi nije dovoljna. Ključno je "kakvo je djelo počinjeno".
Kada kazna automatski znači kraj karijere
Ipak, postoje situacije u kojima dileme nema i kod kojih zakon ne ostavlja prostor za interpretaciju.
"S druge strane, članom 107. stav 1. tačka 8) istog zakona propisano je da advokatu prestaje pravo na bavljenje advokaturom u slučaju osude za krivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci, bez obzira na karakter krivičnog djela. U tom slučaju pravo na bavljenje advokaturom prestaje od dana stupanja na izdržavanje kazne", kaže Dragičević.
U svim drugim slučajevima, stvari ulaze u zonu procjene.
"Dakle, kod blažih kazni, uključujući i slučajeve u kojima nije izrečena bezuslovna kazna zatvora duža od šest mjeseci, mora se suštinski cijeniti karakter krivičnog djela i okolnost da li to djelo advokata čini nedostojnim za bavljenje advokaturom. Članom 6. stav 2. Zakona o advokaturi Republike Srpske propisano je da se smatra da nije dostojno za bavljenje advokaturom lice osuđeno za krivično djelo protiv Republike Srpske, za krivično djelo protiv službene dužnosti, za krivično djelo izvršeno iz koristoljublja ili za drugo krivično djelo izvršeno iz nečasnih pobuda, a koje ga čini moralno nedostojnim za obavljanje advokature", navodi Dragičević za naš portal.
Da zakon ne funkcioniše po principu automatizma, najbolje pokazuje jednostavan primjer iz prakse.
"Kao prost primjer može poslužiti pitanje da li je krivično djelo učinjeno u vezi sa bavljenjem advokaturom ili ne. Na primjer, advokat koji učini nehatno krivično djelo iz oblasti saobraćaja, za koje mu bude izrečena blaža kazna od bezuslovne kazne zatvora duže od šest mjeseci, ne bi po automatizmu morao biti brisan iz Imenika advokata", objašnjava Dragičević i dodaje da kada se linija pređe posljedice su ozbiljne:
"Suprotno tome, advokat koji krivično djelo učini upravo u vezi sa obavljanjem advokatskog posla, posebno ako se radi o djelu iz koristoljublja ili drugom djelu koje pogađa povjerenje u advokatsku profesiju, može biti ocijenjen kao nedostojan za dalje bavljenje advokaturom", kaže on.
Komora kao dodatni filter
Osim sudova, važnu ulogu ima i Advokatska komora koja odlučuje o daljoj sudbini osuđenog. Advokatsku komoru smo kontaktirali povodom ove teme, no odgovor nismo dobili po isteku zakonskog roka.
"Istovremeno, uz zakonske osnove prestanka bavljenja advokaturom, treba imati u vidu da je glavom XI Zakona o advokaturi Republike Srpske propisana disciplinska odgovornost advokata, koja se sprovodi u disciplinskom postupku pred advokatskom komorom. Advokati odgovaraju za lakše i teže povrede dužnosti i ugleda advokature, a zakon kao disciplinske mjere propisuje opomenu, javnu opomenu, novčanu kaznu, te zabranu obavljanja djelatnosti i brisanje iz Imenika advokata. Najstroža mjera, brisanje iz imenika, može trajati od šest mjeseci do pet godina", kaže on.
Na kraju, stvari su jasne, ali ne i jednostavne.
"Prema tome, nije svaka pravosnažna osuda za bilo koje krivično djelo automatski osnov za trajno oduzimanje prava na bavljenje advokaturom. Međutim, zakon jasno propisuje da advokatu prestaje pravo na bavljenje advokaturom ako je osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za bavljenje advokaturom, kao i ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci. Dodatno, Advokatska komora može u disciplinskom postupku takođe izreći pomenute sankcije", zaključuje Dragičević za Aloonline.
Primjer Marinka Brkića
Jedan od najjasnijih i dokumentovanih primjera dolazi iz Banje Luke.
Advokat Marinko Brkić bio je pravosnažno osuđen 2021. godine za krivično djelo zloupotrebe povjerenja. Međutim, Brkić nije odmah izgubio advokatsku licencu.
Nakon presude, Brkić je nastavio da zastupa klijente, a Advokatska komora Republike Srpske nije reagovala u zakonskom roku te je zbog toga je faktički ostao aktivan u profesiji i nakon osude
Tek kasnije dolazi do reakcije pa je Brkić iz Imenika advokata uklonjen tek dvije godine nakon presude.
