Još od malih nogu volio je da stvara rukama, od ribolovačkih mamaca, preko noževa, pa sve do namještaja. Ipak, izrada prstenja najviše privukla i zadržala.

Danas je prepoznatljiv po nečemu što se rijetko može pronaći u klasičnim zlatarama, crnom prstenju. Upravo ta nesvakidašnjost izdvojila ga je na tržištu i donijela mu vjernu bazu kupaca koji traže drugačije, unikatne komade.

„Crno prstenje ne možete kupiti u zlatari. Tu sam ja kao alternativa svima koji žele nešto neobično“, objašnjava on za Aloonline.

U svom radu koristi različite materijale i metale, među kojima se najčešće izdvajaju titanijum i zirkonijum.

Iako ovi materijali sami po sebi nisu pretjerano skupi, njihova obrada je zahtjevna i upravo ona čini najveći dio cijene finalnog proizvoda.

Zbog kompleksnosti procesa, izrada jednog prstena najčešće traje dan ili dva, posebno kada je riječ o složenijim dizajnima.

Ova priča počela je kao hobi, iz ljubavi prema mašinstvu i stvaranju. Ipak, kako kaže naš sagovornik, na Balkanu je teško živjeti isključivo od ovakvog rada, za razliku od inostranstva.

„U Americi ljudi jako dobro žive od ovoga. Kod nas je drugačije, pa ja to upotpunjujem drugim proizvodima koji su više usmjereni na strano tržište“, kaže Vladan.

Gotovo svi njegovi proizvodi nastaju po narudžbi, dok je ponuda „na lageru“ prava rijetkost, uglavnom kada testira nove modele. Cijene formira u zavisnosti od dizajna, utrošenog vremena, alata i materijala, posebno kada su u pitanju egzotične varijante.

Iako iza sebe ima godine rada, naš sagovornik ističe da ručni rad u regionu još uvijek nije dovoljno cijenjen.

„Kod nas to nije na nivou na kojem bi trebalo biti. Vani se više traži i cijeni, ali je tamo i mnogo teže probiti se zbog ogromne konkurencije“, dodaje.

Najveći izazov za njega upravo je izlazak na inostrano tržište, na čemu radi već devet godina.

Pored same izrade, veliki dio vremena odlazi i na vođenje društvenih mreža od praćenja trendova, objava, do komunikacije s kupcima.

Na kraju, uz dozu humora, daje i savjet svima koji razmišljaju da krenu njegovim putem:

„Savjet bi bio da ne počinju“, kaže kroz smijeh, pa odmah dodaje: „Šalu na stranu, potrebna je upornost. Svaki ručni rad traži mnogo odricanja, strpljenja i živaca, bez ikakve garancije da će uspjeti.“

Njegova priča, ipak, pokazuje da se ljubav prema stvaranju i istrajnost mogu pretvoriti u nešto jedinstveno. Čak i na tržištu koje nije uvijek naklonjeno ovakvom radu.