Godinama se situacija oko azila na Manjači provlači kroz medije kao nerješiv problem. U tom vakuumu između nesposobnosti institucija i patnje životinja, vodeću ulogu preuzeli su građani volonteri. Među njima je bila i Mila Šarić, koja je, prema riječima onih koji su svakodnevno u blatu azila, od početka bila aktivnija pred kamerama i na društvenim mrežama nego u samim boksovima.
Kada je priča o očajnim uslovima na Manjači poprimila širi javni značaj, uslijedio je sastanak u Palati Republike. Tada je Milorad Dodik obećao 300.000 KM za rješavanje problema azila na Manjači. Međutim, da bi se novac prebacio, bio je potreban pravni subjekt. Mila Šarić tada osniva Udruženje građana „Sretan pas“. Upravo u tom trenutku, kako tvrde volonteri, počinje vješto usmjeravanje javnog novca u potpuno nove, privatne projekte, daleko od očiju javnosti i daleko od Manjače.
Hronologija malverzacije
Dokazi o promjeni plana vidljivi su čak i na društvenim mrežama. Udruženje se prvobitno na Fejsbuku zvalo „Azil Manjača – UZSZ Sretan pas“, direktno se naslanjajući na legitimitet volontera sa terena. Čim je novac postao izvjestan, ime se mijenja – „Azil Manjača“ se briše, a ostaje samo „Sretan pas“.
Ovaj potez bio je jasan signal: novac koji je tražen u ime pasa sa Manjače neće završiti tamo. Šarićeva ubrzo potvrđuje da se sredstva usmjeravaju u Derventu, dok Manjaču ostavlja u blatu i pacovima.
Volonteri pisali predsjedniku
Svjesni šta se dešava, prevareni volonteri obratili su se dopisom Palati Republike. U svom zahtjevu, do kojeg je naša redakcija došla, jasno su ukazali na nedosljednosti:
- Lažno predstavljanje: Mila Šarić se izdvaja kao predstavnik, iako su drugi volonteri godinama na terenu.
- Izostanak sa terena: Čim je „mirisalo“ na novac, Šarićeva je prestala dolaziti u azil iako je i do tada tamo rijetko boravila.
- Lični interes: Volonteri tvrde da je njen cilj isključivo zarada kroz sistem izvoza pasa, a ne dobrobit životinja.
Dok se Mila Šarić u medijima protivila čak i izvještajima da Grad Banjaluka popravlja situaciju (kako bi održala narativ o potpunom rasulu neophodnom za dobijanje sredstava), realnost je da volonteri i dalje hrane sve pse u azilu i oko njega. Mile u toj priči nema.
Sumnje u rad Mile Šarić ne završavaju samo na spornih 300.000 KM budžetskog novca.
Prema informacijama do kojih smo došli, ovo nije prvi put da se sredstva namijenjena psima na Manjači gube u netransparentnim kanalima.
Pojedina udruženja za zaštitu životinja, kao i neformalne grupe građana, posjeduju dokaze o uplatama i direktnim donacijama koje su u proteklom periodu povjerene Šarićevoj na bazi povjerenja i zajedničkog cilja. Danas ti isti donatori tvrde da taj novac nikada nije dospio do azila, niti je utrošen na hranu i liječenje pasa za koje je bio namijenjen. Umjesto konkretne pomoći na terenu, ostali su samo neispunjeni dogovori i opravdana sumnja da su bolesne životinje još jednom poslužile kao paravan za ličnu korist i izvlačenje novca iz džepova humanih ljudi.
WagWag i struka
Iz udruženja WagWag potvrđuju da je situacija u najmanju ruku zabrinjavajuća:.
„Budžetski novac obećan za javnu instituciju završava negdje privatno. Teško je reći kako novac dobija udruženje koje uopšte nema pse pod svojom brigom, pored toliko azila u državi koji grcaju u problemima. U čitavoj toj priči o 300.000 KM trenutno uopšte nema niti jedne životinje,“ poručuju iz ovog udruženja.
Iako smo predsjednici udruženja 'Sretan pas' ponudili priliku da odgovori na optužbe volontera i objasni preusmjeravanje budžetskog novca, Mila Šarić je u kratkoj poruci našoj redakciji izbjegla konkretne odgovore.
Navela je da trenutno ne daje izjave zbog „papirološkog dijela“ realizacije projekta. Indikativno je da se taj dio sređuje tek sada, iako je novac od 300.000 KM već odobren i uplaćen na osnovu projekta koji je, sudeći po svemu, u hodu promijenio i lokaciju i namjenu.
Neizvjesna sudbina azila od 1. maja
Nezvanično saznajemo da od 1. maja brigu o azilu na Manjači preuzima Centar za razvoj sela i poljoprivrede. Ipak, strah volontera je opravdan jer Grad i dalje izdvaja samo „goli minimum“. Teret ishrane i liječenja pasa i dalje pada na pleća građana, dok 300.000 KM namijenjenih upravo tim psima stoji na računu privatnog udruženja koje „sređuje papirologiju“ za Derventu.
Politički epilog
Na sve ove nepravilnosti ukazao je i Jovo Savanović, odbornik PSS-a u Skupštini grada Banjaluka. On direktno optužuje vrh SNSD-a za predizbornu manipulaciju.
„Sada je potpuno jasno da je njihova zabrinutost bila neiskrena i da je iza kampanje stajao SNSD. To je bila čista politička priča koja je završila sumnjivom novčanom transakcijom u korist pojedinaca, a na štetu građana i Republike Srpske,“ zaključio je Savanović.
Dok se čeka odgovor na pitanje kako je dozvoljena ovakva prenamjena sredstava, psi na Manjači ostaju taoci jedne dobro smišljene malverzacije.
Komentari (0)