Jedna dugogodišnja radnica poznate banjalučke cvjećare, koja je odlučila da ostane anonimna, kaže da je u posao ušla iz ljubavi prema biljkama, a izašla razočarana načinom na koji se, vlasnici snalaze da povećaju zaradu.

"Zaposlila sam se jer obožavam cvijeće, imala sam stan pun biljaka. Mislila sam da je to najljepši posao na svijetu. A onda sam shvatila da je to i težak fizički rad koji uključuje utovar, istovar, nošenje zemlje, presađivanje, teške saksije… Ali još teže mi je palo ono što se dešavalo iza kulisa", priča ona.

Naglašava da zaposleni od tih "trikova" nemaju koristi. Plate su fiksne, bakšiš je rijedak, a odluke donose vlasnici.

Farbanje i "krpljenje" uvelog cvijeća

Prvi šok, kaže, doživjela je kada je pokušala da baci uvelo cvijeće.

"Kada sam krenula da bacim uvele ruže, gazdarica mi je rekla da ih ne bacam, nego da ih ‘ulijepim’ i prelakiram sprejem u boji. Tako smo cvijeće koje je bilo za baciti krpile, farbale i držale ispod pulta, pa koristile kada mušterija naruči buket", tvrdi ona.

Dodaje da ju je frustriralo to što se na kraju svakako otpiše velika količina cvijeća, dok su kupci mogli dobiti svježe i zdrave primjerke.

Prema njenim riječima, praksa farbanja nije rijetkost, nekada se time "osvježava" latica, a nekada se potpuno mijenja boja kako bi se prodalo kao nova, atraktivna varijanta.

Od svadbe do sahrane

Jedan od detalja koji joj je, kako kaže, bio najneprijatniji jeste ponovna upotreba cvijeća.

"Razumijem da se svježe cvijeće ne baca. Kada pravimo svadbene aranžmane, mladenci ih često ne nose kući. Mi odemo po njih i iskoristimo ih u druge svrhe. Ali malo je morbidno reći... često sam svadbene aranžmane poslije koristila za sahrane, kada pravim vijence, suze i ikebane", kaže ona.

Smatra da mnogim kupcima ne bi bilo svejedno kada bi znali da je cvijeće koje nose na groblje prethodno krasilo svadbeni salon.

Famozni bidermajer

Posebno joj je zasmetalo papreno naplaćivanje bidermajera.

"Naravno da kreativno izražavanje i umjetnički rad treba naplatiti. Ipak, kada neko traži skroman bidermajer sa nekoliko ruža, koji je praktično običan buket, ne vidim potrebu da se samo zbog naziva naplati preko 80 KM. Kada sam na početku rada jedan naplatila prema količini ruža, dobila sam predavanje da se bidermajer ne pravi ispod 80 KM", priča ona.

Prema njenim riječima, termin "bidermajer" često automatski podiže cijenu, bez obzira na stvarnu vrijednost materijala.

Udarni dani i "čišćenje lagera"

Valentinovo i 8. mart predstavljaju najintenzivniji period u godini.

"Tada se gleda da se 'pogura' i ono što je na isteku roka. Zato dobro gledajte kome se obraćate. Kao što imate frizera kojem vjerujete, tako treba imati i cvjećara za kojeg znate da vas neće zeznuti i ugurati vam otpad koji na prvi pogled izgleda čarobno", poručuje ona.

Dodaje da se dešava i da se buketi unaprijed pripreme, drže u hladnjači i po potrebi samo „osvježe“ vodom i dekoracijom, kako bi izgledali svježe.

Sitni trikovi koje kupci teško primijete

Prema njenim riječima, postoje i manje očigledni trikovi:

  • korištenje više zelenila i ukrasnog papira kako bi buket izgledao veće zapremine nego što zaista jeste;
  • kombinovanje svježih i već uvelih cvjetova u istom aranžmanu;
  • uklanjanje spoljašnjih latica koje su potamnile kako bi cvijet djelovao svježije;
  • skrivanje oštećenja mašnama i dekorativnim trakama.

"Ne kažem da su svi takvi. Ima divnih, poštenih cvjećara. Ali ima i onih koji računaju na to da kupac neće znati razliku", kaže ona.

Njena namjera, tvrdi, nije da napada profesiju koju je voljela, već da upozori kupce da obrate pažnju, naročito u periodu kada cvijeće kupujemo iz najljepših razloga.

"Vi želite da poklonite nekome nešto lijepo, a onda se ispostavi da je to za par dana trulež. To je ono što me najviše boljelo", zaključuje ona.