Ostavio je nekoliko starih glogova i vrba da mu čine hladovinu i štite od vjetra sjeverca, a onda se poslužio iskustvom. 

„Znao sam tačnu visinu do koje je Sava rasla 1974. i 2014. godine. Još dvije stepenice iznad te visine je podnica kolibe. Dolje su stubovi, mjesto za druženje lovaca, ribolovaca i ljubitelja prirode, pecana, mjesto za roštilj i pričanje lovačkih priča. A gore, uz drvene stepenice se penje do komforne prostorije sa ležajem, stolom, stolicama i ostalim namještajem. Koristimo solarnu energiju, a tu su i kamere i neizbježni GPS sistem“, priča Saček.

I kad otputuje kod rodbine u Austriju, kod tazbine u Obrenovac ili u banju, Tona, kako ga zovu prijatelji, vidi svoju smart kolibu. Do nje je napravio put, pristupačan i za najluksuznije automobile, a na samoj vodi je platforma za odmor i pecanje. I to nije sve, dvadesetak metara dalje napravio je toalet, urađen po svim propisima.

„Ovdje se druže najčešće lovci, vježbamo lovačke pse, pečemo domaće suvomesnate proizvode, gledamo na Savu, i budemo izvan svojih kuća i svakodnevnih obaveza. Često nam dolaze i prijatelji iz Banjaluke i drugih gradova. Ovdje je druženje najljepše“, ispričao je Tona.

Anton Saček dao je povod i drugim ljubiteljima Save. U neposrednoj blizini njegove kolibe na Bokovima, već je uređeno nekoliko mjesta za pecanje, sačinjene su i platforme i stepenice do vode, pa je ovaj dio obale postao stjecište ljubitelja prirode, pogotovo vikendom i u popodnevnim časovima.